Ivan Tomečak ovoga je ljeta promijenio sredinu. I Ukrajinu zamijenio Saudijskom Arabijom. Zahvalni branič nedavno je potpisao dvogodišnji ugovor s Al Nassrom, momčadi koju trenira Zoran Mamić. Ivan Tomečak već trenira sa svojom novom ekipom, sprema se za početak prvenstva koji u Saudijskoj Arabiji kreće 12. kolovoza...
- Zadovoljan sam, idem gdje me nogometni put nosi. Nikada nisam razmišljao da bi mogao stići u Saudijsku Arabiju, ali evo nogomet ponekad piše čudne priče - rekao je u razgovoru za Goal Ivan Tomečak, pa nastavlja:
- U Dnjipru je sve završilo onako kako je završilo, nije sigurno hoće li taj klub više opstati ili ne. Pa sam tražio novu destinaciju, a sve ono što mi se nudilo po Europi nije bilo adekvatno. I onda je stigao poziv Zorana Mamića. Prvo mi je bilo malo čudno, pa što ću u Saudijskoj Arabiji, ali onda sam prespavao i razmislio. Pa odlučio doći ovdje.
Pretpostavljamo da bez hrvatskog stožera ne bi otišli tamo...
- Ma normalno, da ovdje nema hrvatskog stožera 99 posto ne bi došao u Al Nassr. Nisam baš za takve avanture. Ali, evo oni su tu, to mi je bio dodatni motiv da dođem ovdje. Sada sam tu, potpuno koncentriran na Al Nassr, ovdje želim dati sve od sebe. Znate kako je, prije godinu dana sam stigao u Dnjipro, klub koji je nekoliko mjeseci prije igrao finale Europske lige. A sada sam u Saudijskoj Arabiji. Nogomet je čudan, zar ne?
Kakva vam je nova momčad?
- Kratko sam ovdje, tek sam upoznao te dečke. Nismo loši, ali nismo niti spremni. Ovdašnji igrači nisu na taktičkom nivou europskih klubova, no vjerujem da ćemo se brzo pripremiti. I da će šef dovesti igrače u red, naučiti ih da drže svoje pozicije.
Saudijska Arabija je nogometno gledano specifična sredina, u tamošnjim je klubovima dopušteno igračima kašnjenje na treninge, sastanke, utakmice...
- Haha, definitivno je ovdje drugačije nego u svim mojim dosadašnjim klubovima. Ovdje je jako opuštena atmosfera. Igrači stalno pjevaju u autobusu, zabavljaju se, baš je prava klapa. Svi su uvijek nasmiješeni, svi valjaju svakakve fore. A srećom, pričaju i engleski. Čini mi se da u klubu nema niti jedan igrač koji barem ne nabada engleski. A za svaki slučaj tu nam je i prevoditelj."
Zoran Mamić i dalje pojačanja traži u Hrvatskoj...
- Bilo bi mi jako drago kada bi ovdje došao još neki hrvatski nogometaš, bar bi se imao s kime družiti. No, ne znam koliko je to realno. Takve stvari nisu u mojoj domeni, time se bave ljudi iz kluba.
Ajmo se malo vratiti na vašu zadnju avanturu, što se to događalo u Ukrajini?
- Kada sam došao u Ukrajinu igrao sam jako puno, gotovo sve utakmice. Kako u prvenstvu, tako i Europi. Imao sam skoro najveću minutažu od svih igrača. Ali, klub nije plaćao igrače. Svaka tri mjeseca bi dobili pola jedne plaće. Žalio sam se na to tijekom Božićne stanke, a to je za sobom povuklo i druge stvari. Žalili su se i drugi igrači usmenim putem, no ja sam jedini poslao u klub i službeni dopis. Odmah sam manje igrao, pa se rastanak s Dnjiprom pokazao kao jedina opcija. Evo, moji bivši suigrači još nisu primili niti jednu plaću za prošlu polusezonu.
Jeste li sada s njima na sudu?
- Ne, mi smo sve sporazumno dogovorili, sada čekam isplatu tih rata. Vidjet ćemo hoće li one stići u dogovoreno vrijeme. Onda bi sud bila jedina opcija. No, tko zna moždai ugase klub, pa od tih novaca ništa. Iskreno, ne računam na taj novac, ako dođe - odlično. Dolazak u Dnjipro se na kraju pokazao lošim potezom, ali kada sam stigao tamo bio sam oduševljen. Uvjetima i strukturom kluba, čak sam rekao da bih tamo mogao ostati do kraja života.
Hajduk i Lokomotiva bi na sljedećoj europskoj stepenici mogli zaigrati protiv Ukrajinaca - Oleksandrije i Vorskle. Kakvi su to klubovi?
- Hajduk je sigurno puno bolje prošao. Oleksandrija nije neka opasna momčad, ne znam s kim bi ih usporedio. Oni su dobro odigrali drugi dio sezone, ali po meni su momčad koju Hajduk mora proći. To neće biti lako, Ukrajinci su spremni i disciplinirani, ali Hajduk bi to trebao proći.
A Vorskla?
To je puno ozbiljnija momčad. Dosta su čvrsti, vrlo problematični svakom suparniku. Oni su često znali raditi probleme Šahtaru i kijevskom Dinamu. Imaju jako dobra i opasna krila, tamo igra i naš Mladen Bartulović - završio je Ivan Tomečak...
Super Zoki, tako se radi a ne kao onaj uzvikani trener u Engleskoj.