Na kraju se putovanje u daleku Ruzu pokazalo isplativim, hrvatska vaterpolska reprezentacija okitila se brončanom medaljom na završnom turniru Svjetske lige u Rusiji.
U susretu za treće mjesto izabranici Ivice Tucaka su uvjerljivo pobijedili reprezentaciju SAD-a – 10:4. Zlato su osvojili vaterpolisti Srbije nakon što su u finalu pobijedili Italiju s 10:9.
Sjajni Bijač na vratima
- Nakon stresnog poraza dan prije, skupili smo snage i pokazali da smo prava momčad. Zasluženo smo osvojili broncu, čime, mislim, možemo biti zadovoljni, iako ostaje žal za propuštenim finalom jer smo izgubili već dobivenu utakmicu. No, pogreške u tom porazu s Talijanima, kao i sve druge, sad treba dobro raščlaniti i dodatno unaprijediti igru do Svjetskog prvenstva u Budimpešti - kazao je vratar Marko Bijač koji je obranio čak 15 udaraca.
Na zlobne komentare na društvenim mrežama da su “naši pustili Talijanima da bi izbjegli Srbe”, ne želi se, kaže, ni osvrtati.
- To najradije ne bih komentirao, to može napisati samo netko tko se nikad nije bavio sportom. Mi u svakoj utakmici nastojimo pobijediti i borimo se za najsjajnije odličje.
I u utakmici za broncu, kao i na prethodnima, Anđelo Šetka dao je puni doprinos. Na pitanje koliko su našima pomogle pobjede na američkoj turneji, odgovorio je:
- Možda jesu malo, ali i Amerikanci su iz tih utakmica mogli zaključiti da su nam blizu. No, mi smo dokazali da smo kvalitetna momčad, a povratkom Sukna bit ćemo još bolji. Ipak smo s njim vježbali neke taktičke planove u napadu i naravno da nam je nedostajao - zaključio je Šetka.
Izborniku Ivici Tucaku ovo je sedma medalja na velikim natjecanjima - ima tri srebra, tri bronce i jedno zlato s Mediteranskih igara. Lijep je to uspjeh, ali Šibenčanin još treba razraditi recept kako dolaziti do zlata. Istodobno, to je Hrvatskoj šesto odličje u Svjetskoj ligi, od sedam nastupa na završnim turnirima samo jednom smo ostali bez medalje, 2005. u Beogradu gdje smo bili četvrti. No, i zlato smo osvojili samo jednom, 2012. u Almatyju, i to s Ratkom Rudićem kao izbornikom.
Oproštaj suca Vlašića
Kao što je poznato, Svjetska liga ima i nagradni fond u ukupnom iznosu od 345.000 USD. Pobjedniku pripada 100.000 USD, poraženome 70.000 USD, a Hrvatskoj će za treće mjesto pripasti 50.000 USD. U HVS-u su još prije odlučili da će svu zaradu podijeliti igračima i stručnom stožeru, ali tek kad se od osvojenog iznosa oduzme 25.000 USD kotizacije.
Jako dobar dojam na ovom turniru ostavio je i naš sudac Miroslav Vlašić, bivši vaterpolist Mladosti a danas odvjetnik, koji je sudio u nekoliko teških utakmica.
- Ovo je oproštaj. Napunio sam 55 godina i prema Fininim pravilima više ne mogu suditi. No, vaterpolo ne mogu istjerati iz sebe, ostajem delegat - kaže Vlašić.
Među brojnim poznatima iz vaterpolskoga svijeta koje smo vidjeli na tribinama bazena u Ruzi, istaknimo Andreja Bjelofastova, bivšeg vaterpolista Mladosti i hrvatskog reprezentativca. Inače Ukrajinac po (dvojnom) državljanstvu, karijeru gradi u Rusiji. Trener je vaterpolista Sinteza.
Sport bez perspektive! Pojavio se na olimpijadi već 1900 - i evo 120 godina kasnije i dalje se ozbiljno igra samo u 10ak država svijeta! Mislim da je pitanje vremena kada će postati amaterski i neolimpijski. Jednostavno je neatraktivan, prespor jer ljudi nikada neće brže plivati nego li trčati i udarci su slabiji u vodi ... Npr. i rukomet ima tih problema, ali se ipak proširio dosta više - jednostavno je brži.