Ne može s nama bez drame, to je već postala – klasika! Odigrali su dečki odličnu utakmicu, otvorila su se vrata Grada Svjetlosti u kojem ćemo ostati do kraja natjecanja, a nadam se da će na povratku kući morati na carini prijaviti neki plemeniti metal! I to je najvažnije, došli smo do Pariza i sad možemo krenuti u ostvarenje snova...
Pokazali smo snagu i odlučnost, kontrolirali smo rezultat tijekom cijeloga dvoboja i ovo je, uz onaj “masakr” Poljske, svakako najbolja utakmica naše momčadi posljednjih godina! Jer, igrali smo kontinuirano dobro, nije bilo ni bljeskova, ni “crnih rupa” nego smo konstantno držali niti igre 60 minuta, i u obrani i u napadu.
Presudila je naša izvrsna obrana, u kojoj je Musa odradio lavovski posao, a izvrsni su bili Gojun, Duvnjak, Mamić... Marko Mamić poput “snajpera” rešetao je španjolske vratare kad se dignuo “među oblake”. Gotovo su svi naši igrači bili na željenoj razini, iako moram istaknuti da se ne sjećam utakmice na kojoj Manuel Štrlek nije zabio gol za reprezentaciju, štoviše, nije bio ni u prilici za pogodak!
Nije se igralo na krila, Horvat je također zabio samo dva gola sa svog mjesta, no u obrani su obojica odlično odradila posao... Koliko smo samo puta dosad izgledali bezidejno i sporo u napadu, a protiv Španjolske bili smo na vrhunskoj razini.
Nakon Ivana Balića nismo imali igrača poput Luke Cindrića, brzog organizatore igre, jakoga na nogama, čvrstoga, hrabroga igrača s topovskim udarcem! I Cindrić se sjajno nadopunjuje s Duvnjakom, koji je opet pokazao da je istinski lider ove momčadi i definitivno je da ova momčad bez Duvnjaka ne može razmišljati o velikim stvarima.
Vratari? Pešić je dobro počeo, a Stevanović nas je spašavao i svojim obranama u ključnim trenucima odveo do pobjede. Obrana utakmice bila je onaj “zicer” Riveri s lijevog krila u 53. minuti, “Stivi” je tada sve prelomio.
S Norvežanima će biti teško, brzi su i igraju najljepši rukomet. “Razbili” su Mađare, bude li 6:0 obrana ovako dobro funkcionirala, imamo velike šanse za proboj u finale.