Ivica Olić je kriv, pogriješio je i zbog toga će biti kažnjen. Zasad je zbog klađenja na utakmice druge njemačke nogometne lige, u kojoj i sam igra (za München 1860), kažnjen s dvije utakmice suspenzije i 20.000 eura, moguće je da kazna bude i veća, a kaznit će ga i njegov klub.
Zabranjeno i u Hrvatskoj
Olić je priznao da se kladio, pokajao se i tu bi trebao biti kraj priče. Osim u slučaju da nije ozbiljno ogrezao u te kladioničarske vode. Njegovo klađenje, koje je utvrđeno u 15 dana i nekoliko parova druge Bundeslige, jest prekršaj. Kao da vozeći automobil prođete kroz crveno svjetlo, ali sve završi bez posljedica.
Platit ćete kaznu, jedno vrijeme biti bez vozačke dozvole. Druga je priča kad prolaskom kroz crveno izazovete nesreću. Onda je to za ozbiljnu kaznu, pa i za zatvor.
Prema dosad zaključenom, Olić nije skrivio “nesreću”, skrivio bi je da se kladio na svoj klub, da je namještao rezultat kao što je to radila kladioničarska mafija, kao ona koja je uhvaćena, a imala je veze s Hrvatima u Njemačkoj ili kao svi oni koji su uhvaćeni u Hrvatskoj u aferi “Offside”.
Naš je bivši reprezentativac pogriješio, ali ne smije ga se sad uspoređivati s kladioničarskom mafijom jer klađenje i namještanje nikako nije isto, čak ni slično.
Naš bivši reprezentativac imao je sjajnu karijeru, kako klupsku tako i reprezentativnu, uvijek je bio dobar dečko, bez mrlje na svojoj bogatoj i dugoj karijeri, i ovo mu nikako nije trebalo. Morao je znati da ne smije proći kroz crveno svjetlo na semaforu, da mu i u ugovoru piše da se kladiti ne smije.
Kao što to piše i u ugovorima koje potpisuju igrači koji igraju u Hrvatskoj i u drugim zemljama, a događaju se prekršaji slični ovome koji je napravio Olić.
Eto, Joeya Bartona istražuje škotski savez jer se kladio na mnogo utakmica, istraživalo se i velikog Buffona, Martin Demichelis platio je 30.000 eura jer se kladio... a to je samo mali dio onih koji su se ogriješili o te propise.
Nije nam namjera biti Olićev odvjetnik, ali nije ni prvi, a vjerojatno ni zadnji koji se kladio. Mnogo je takvih primjera i kod nas. Dok se još smjelo kladiti, u kladionici je snimljen Domagoj Vida u dijelu karijere koju je proveo u Hrvatskoj.
I to nije bio problem, više je problema imao pokojni, legendarni trener Dinama Josip Kuže koji je redovito išao u kladionice, a igre na sreću odvele su ga predaleko, tako da je izgubio dobar dio svoje imovine, sinu mu je zapaljen automobil, pretpostavlja se, zbog očevih dugova.
Valjda nije bolestan
Tu je riječ o bolesti, nadamo se da Olić nije bolestan, da nije ovisnik kao što su u povijesti bili brojni sportaši. Neki su svoju dosadu liječili kockanjem, to ne znači čak ni da su bolesni, nego su si mogli priuštiti, kao primjerice Islanđanin, bivši igrač Chelseaja Eidur Gudjohnsen, koji je priznao da je odlascima u kasino izgubio oko 400 tisuća funti jer mu je bilo dosadno dok je bio ozlijeđen.
I sami smo svjedočili takvim opuštanjima naših igrača za vrijeme priprema, kako s Dinamom tako i s reprezentacijom.I nisu samo nogometaši ti koji vole uplatiti pokoji listić ili okušati sreću u kockarnici, rade to i drugi sportaši, treneri. Pitanje je tek postoji li i njima u ugovoru da se kladiti ne smiju te klade li se i na svoje utakmice.
Na društvenim mrežama raspravlja se o Oliću, neki ga osuđuju, neki ga brane, neki tvrde da se kladio i dok je bio u Dinamu. Ako mu je ovo jedini grijeh, onda je kazna koju je dobio primjerena i njegova sjajna karijera ne bi zbog toga smjela biti odjednom manje važna i uspješna.
Još je bolje ako iz ovog izvuče pouku. A njegov klub još će odlučiti kako će ga kazniti, bila bi velika šteta da zbog ovog prekršaja mora zaključiti karijeru•