Hrvatska odavno ima štih reprezentacije pretplaćene na neizvjesne utakmice protiv slabijih suparnika. Ne smiju nam se događati crne rupe kao protiv Bjelorusije, odnosno moramo ih smanjiti na minimum. Bjelorusi su ipak druga klasa u Europi i malo je ipak previše primiti 15 golova od njih u prvom poluvremenu.
Najveći nam je problem što obrana još nije dovoljno kompaktna, suparnički kružni napadač prelako dobiva lopte. Napad je stvarno dobar, ali opet ležimo na pojedincu. To što je Luka Cindrić odigrao u prvom poluvremenu dugo nisam vidio. Zabiti osam golova iz osam pokušaja na SP-u nije lako, da se neko ne uvrijedi, ni protiv Bahreina.
A u nastavku smo pak opet vidjeli što nama znači Domagoj Duvnjak, kakav je vođa i nema dvojbe da je jedan od najboljih na svijetu. Odigrao je simultanku kad nam je bilo najpotrebnije. U svakom slučaju bila je dobra odluka stožera da ne krenemo s Duvnjakom jer se pružila prilika i Cindriću da se postavi kao vođa, a on ima dobru suradnju s linijom.
No, bit svega jest da nam prorade lijevi i desni bekovi, da se ne oslanjamo samo na individualne poteze Duvnjaka i Cindrića. Donekle veseli odlučni ulazak Mandalinića koji nam sigurno treba, Mamić je bio dobar, ali jako nam treba bolji Stepančić s pogocima s 10-12 metara. Kako se dobro nadopunjuju Cindrić i Duvnjak, tako se dobro i vratari nadopunjuju.
Protiv Mađara vadio nas je Ivić, protiv Bjelorusa Stevanović. Dakle, kad dođu one najjače utakmice, vratari moraju biti od 13 obrana pa na više. A trebat će nam svakako. Odličan su dvojac, a tu je još i Pešić koji će, kako ova dvojica brane, teško do prilike. Ali nikad ne znaš. Daj Bože da uđe tek u finalu i obrani sedmerac za naslov.
Najvažnije je da imamo tih šest bodova, Čile ćemo riješiti, a onda nas čeka prava utakmica s Njemačkom. Tu ćemo vidjeti kakva je zapravo snaga ove momčadi. Ali da rastemo, to se vidi.
VRATITE NAM LINU!