Sada kada je procurilo u javnost da već 21 godinu financijski pomaže osječkog studenta Josipa Silovića, Dino Rađa (47) ipak je pristao govoriti o tome. No zašto je takvu stvar cijelo vrijeme držao za sebe?
– Ja ovo ne radim da bih sebi osigurao bolji imidž u javnosti, već zato što mi je Bog dao da mogu pomoći.
A njegov stipendist Josip oca nije upoznao jer je kao branitelj poginuo nekoliko dana prije no što će se sin roditi.
– Ta priča krenula je od doktora Soudila, a meni je najveća nagrada što je Josip odličan student medicine i što sam mu dao ruku da bez oca kroz život prođe za nijansu lakše. Njegova je majka toliko skromna i pristojna žena da misli da bi mi smetala kada bi me katkad nazvala. No zato mi piše pisma u kojima mi opisuje što se s Josipom događa, kakve ocjene ima, ide li na folklor, kako je sa zdravljem i slično. Ja pak Josipa pratim preko Facebooka i kada vidim da sa 17 godina stavi svoju sliku s bocom piva, onda mu poručim da to baš i nije za pohvalu. S mamom se čujem katkad, no njega ne zovem da ne bi pomislio da imam potrebu za nadziranjem.
I svoju naknadu za izvrsnost (takozvanu sportsku mirovinu) na koju ima pravo kao dvostruki osvajač olimpijskih medalja, Dino Rađa preusmjerava potrebitima. Ali čini to po svom izboru i svojim kriterijima.
- Ljudi me i danas zovu i mole za pomoć, zovu me u humanitarne akcije, no jako me razočaraju priče kao ove o novcu iz zaklade za Noru Šitum. Zbog straha da novac neće stići kome je potreban, ja sam pronađem osobe kojima je pomoć potrebna pa njima preusmjeravam svoju sportsku mirovinu.
Svaka ti cast,legendo!