Pobijedivši sinjski Alkar (81:75), košarkaši Zagreba izborili su u trećem kolu svoju prvu prvoligašku pobjedu, a najzaslužniji za to bio je njihov 23-godišnji razigravač Martin Junaković. Šibenčanin u dresu “mrava” upisao je 33 koša, 12 asistencija i 8 skokova i tako predvodio Zagrebov “dječji vrtić” do vrijednih bodova.
– Prosjek dobi nam je 20,6 godina. Tu su talentirani klinci poput Palokaja i Macnera od 17 godina i ja sam svjestan koliko se od mene očekuje. Zato sam i bio sebičan i tražio od trenera Garme da me ne vadi. Rekao sam mu da ću se u utakmici “satrati” ako treba, pa ću se onda odmarati dva-tri dana, koliko bude trebalo. A ti naši mladi dečki neka više igraju protiv suparnika poput Cedevite, koje realno ne možemo dobiti i neka tako stječu sigurnost u prevođenju lopte i postavljanju napada.
Meni nije sve u novcu
Zagreb je toliko pomlađen da ga očekuje rovovska borba za ostanak u HT Premijer ligi.
– Mi ni u jednoj utakmici nemamo što izgubiti pa sam dečkima u svlačionici rekao: “Ajmo, momci, igrati košarku.” Ja prvi nisam očekivao da ćemo dobiti ovu utakmicu, no idemo mi igrati pa, ako nam se ukaže prilika, dat ćemo sve od sebe da dobijemo. Mi vam ne razmišljamo od utakmice do utakmice, već doslovce četvrtinu po četvrtinu.
Kako to da je odlučio ostati u Zagrebu za koji se zna da je u vrlo nezavidnoj financijskoj situaciji?
– Ja sam čovjek kojemu nije sve u novcu. Zagreb vidim kao priliku za svoju igračku rehabilitaciju, da postanem miran, ali ne u smislu da ne zavitlam rukom prema navijačima ili da ne vičem, nego da dobijem mirnoću u igri, posebno u završnicama. I zato mi je žao što trener Jusup nije ostao jer se i na meni, baš kao i na onima koji su otišli poput Batura i Božića, jako dobro vidi njegov rad.
Nikome ne ide glatko
Martin je dosad promijenio osam klubova, a “zapeo” je u onome koji se bori za goli život.
– Ha, nikome ne ide glatko pa tako ni mom najboljem prijatelju i NBA igraču Dariju Šariću. A on je prošle sezone bio u konkurenciji za NBA novaka godine, a sada više nije u petorci i opet počinje ispočetka. No to je život, padneš pa se digneš i ideš dalje. Ističe da se gotovo svakodnevno čuje sa sixersom Šarićem koji je od kraja rujna preko Atlantika.
– Dario se oporavio od traume izazvane Eurobasketom. Bilo mu je stvarno teško. Dok su ga svi tražili, dok nitko nije znao gdje je on, Dario je bio kod mene na kauču, u Zagrebu. Bilo mi ga je jako teško takvog gledati jer on je uvijek bio čovjek od inicijative. Bilo da je u pitanju odlazak na kavu, igranje šaha ili kartanja, a ja sam bio taj koji bi govorio “stani, odmori se malo”. No prvi put u 17 godina koliko ga znam čuo sam da mi kaže: “Nemoj, brate, ne izlazi mi se nikamo.”
Bilo je situacija i kada je Dario bio utjeha Martinu kao 2015. kada je “škartiran” iz GKK Šibenik.
– Nazvao sam ga i rekao što mi se dogodilo, da je “raspad sistema”, a on mi je kazao da će me nazvati za deset minuta. I za 10 minuta već je stigla avionska karta za Istanbul, jer on je tada igrao za Efes, pa sam kod njega proveo dva tjedna. Tako to rade pravi prijatelji.