Među hrvatskim predstavnicima Donna Vekić je prva ušla u drugo kolo ovogodišnjeg Wimbledona. Ona je u prvom kolu sa 6:1, 6:4 nadjačala Ruskinju Anastaziju Potapovu, 80. tenisačicu svijeta. Uspjela je Osječanka obaviti posao prije kiše koja je prekinula i drugo hrvatsko-rusko sučeljavanje, ono između Petre Martić i Varvare Gračeve, 90. na WTA listi. No sada se Splićanka našla u puno boljoj poziciji nego kod prekida dan prije, izjednačila je u setovima na 1:1 te u trećem povela s 3:0.
Što se Donne tiče, odigrala je na razini koju od nje i očekujemo, ipak se radi o njezinoj omiljenoj podlozi, travi, na kojoj je osvojila jedan turnir i odigrala još dva finala. Donna je tako osigurala napredak od šest mjesta (i dolazak na 43. poziciju), a za nešto više trebala bi u drugom kolu pobijediti Čehinju Karolinu Pliškovu, 13. tenisačicu svijeta, protiv koje je od pet mečeva dobila samo jedan. Posljednji put izgubila je u Roland Garrosu ove godine, a Čehinja je ove godine bila bolja i od Petre Martić (u Rimu).
Novak imao čak 24 asa
Novak Đoković u prvom je kolu pobijedio domaćeg tenisača Jacka Drapera sa 4:6, 6:1, 6:2, 6:2 i u tom je meču pogodio čak 25 asova. To je naravno aktualiziralo pitanja o suradnji s Goranom Ivaniševićem, o čemu je svjetski broj jedan rekao:
– Mislim da je ovaj meč puno rekao o toj suradnji. Servis je nešto na čemu smo puno radili, željeli smo stvoriti oružje koje mi može pomoći da lakše dolazim do poena. Imao sam i prije solidan servis, ali da sam pogađao toliko asova – nisam. Nedvojben je napredak u tom segmentu igre otkad radim s Goranom. Osim toga, postoji još puno tehničkih i taktičkih detalja na kojima radimo i o kojima razgovaramo. Svakoga dana se nešto može raditi na terenu, suprotno od toga ne postoji za mene. S kim god sam radio u karijeri, uvijek sam postavljao pitanja i tražio od trenera da me informira o tome, da čujem njegovo viđenje moje igre kako bismo zajedno mogli pronaći način da je usavršimo – istaknuo je Novak.
Za uzajamno povjerenje nije naodmet ni činjenica da se on i Goran dugo poznaju...
Kombinacija Vajde i Gorana
– Goran je netko tko govori našim jezikom i dobro se razumijemo. Imao sam 12 godina kada sam ga upoznao u akademiji Nikole Pilića u Njemačkoj, Goran se baš tada spremao za, pokazalo se, šampionski Wimbledon 2001. godine. Otad on zna za mene, a ja, naravno, za njega znam još od prije. Uvijek smo imali poštovanje jedan prema drugome i bilo mi je iznimno drago kad je prihvatio moju ponudu da radimo zajedno. Ispostavilo se da je to bila odlična odluka i za mene i za njega jer postižemo vrhunske rezultate. S obzirom na to da puno vremena provodimo jedan s drugim, i s ostalim članovima tima, iznimno je važno da među nama vlada dobra kemija, da je komunikacija odlična, da se uvažavamo i zabavljamo i izvan terena. Vrlo smo iskreni i otvoreni jedan prema drugome. Kad imate takav odnos, onda je lakše postaviti se profesionalno i dobiti najbolji učinak u radu. Jako sam zadovoljan kombinacijom Gorana i Vajde, oni se slažu i to mi je jako važno jer je Marián neizostavna osoba u mojoj karijeri već 15 godina.
Ovom suradnjom Goran je postao jedan od značajnijih trenera u najkompetitivnijem pojedinačnom sportu. Uz uspjehe koje je postigao kao igrač to ga čini možda najznačajnijom osobom u hrvatskom sportu. Naravno, ne treba zanemariti niti Ljubičićeve trenerske uspjehe s Federerom. Đoković ostaje alfa i omega u tenisu i želimo mu sve najbolje na ovom Wimbledonu.