Novak Đoković je nakon osvajanja Australian Opena dao intervju u kojem je posebno naglasio da su mu najveća motivacija u životu bili teški uvjeti u kojima je odrastao, a sve je povezao s događajem koji se dogodio 1999. godine kada je NATO intervenirao u Srbiji.
- Nisam imao ništa, odrastao sam u teškim uvjetima s obitelji i svojim narodom. To mi je bila motivacija da uložim dodatan trud i osvojim osmi Australian Open - rekao je Đoković, dodavši kako se to 'posebno odnosi na 1999. godinu kada su NATO snage bombardirale tadašnju SR Jugoslaviju.'
Đoković je rođen i odrastao u Beogradu, a 1999. godine imao je 12 godina.
- Odrastao sam u Srbiji u veoma teškim vremenima. Bili smo pod embargom, čekali smo u redovima za kruh, mlijeko, vodu... Takve stvari te očeliče i naprave te gladnijim za uspjehom u bilo čemu čime se baviš. Uvijek kada se sjetim svog djetinjstva, to me motivira da dajem sve od sebe, pa i više od toga - rekao je Đoković.
Đoković je osvojio 17. Grand Slam naslov u Melbourneu pobjedom nad Dominicom Thiemom rezultatom 6:4, 4:6, 2:6, 6:3, 6:4.
Rafaelu Nadal sada ima dva Grand Slam naslova više od Đokovića, a Roger Federer tri.
>>> Pogledajte hrvatskog boksača kako iscrtava obrve
Kojih li budala! Pa tenis je samo jedan od sportova, dakle ''zabava, razbibriga, razonoda'' - kako kaže Klaić. Drugi je problem što danas sport gubi svoja osnovna obilježja, i definitivnim prelaskom u profesionalne vode postaje sredstvom bogaćenja pojedinaca ili grupa. Najgore od svega je, što nesposobne vlade koriste uspjehe sportaša isključivo za svoju afirmaciju, nacionalistička divljanja i zamagljivanje realnih problema koji muče dotične nacije. Osobno nikada nisam navijao za nekog sportaša zato što je ,,naš'' ili ''moj'', ili za momčad koju čine ''naši momci'. Svoje bih simpatije poklanjao (ali sasvim razumno) takmičarima koju su me osvajali sportskim ponašanjem, posebnim vještinama ili kompletnim pozitivnim osobinama.Da igra, gubi ili pobjeđuje moj vlastiti sin, isto tako priznao bi protivniku nadmoć u pobjedi ili ga poštivao u porazu - jer bolji uvijek pobjeđuje. A, naknadno (Post festum) razglabanje tko je Hrvat, Srbin, Čerkez, ili ''pola-pola'' , veseli samo likove oštećena mozga, kojih - nažalost - danas ne nedostaje. Jer, ''u zdravom tijelu'' više nema ''zdravog duha'', nego tek sva sila zlobe, frustracija i mržnje. Tek toliko o tome...