Sjećate li se Domagoja Abramovića, nekada najveće Dinamove nade i ubojitoga centarfora kojega je tadašnji trener plavih Velimir Zajec kao 17-godišnjaka postavio u igru u odlučujućoj utakmici Lige prvaka protiv Olympiacosa u Zagrebu?
Domagoj je danas 36-godišnjak i još igra nogomet, ali o tome na kraju ove priče. Naime, nekada daroviti centarfor Dinama, Cibalije, Širokoga Brijega, Lokomotive i nekoliko grčkih klubova, ima poveznicu i sa sljedećim suparnikom vatrenih u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, jer Domagoj Abramović je, u čak dva navrata, bio zvijezda finskoga prvoligaškog nogometa.
– Da, 2008. godine dobio sam ponudu Intera iz Turkua, u to vrijeme najboljega finskoga kluba. Bio sam na vagi, nije mi se baš išlo na sjever Europe, u neatraktivnu ligu, ali sam ipak prelomio i prihvatio ponudu. I nisam pogriješio; s Interom sam iste godine postao prvak, postigao sam sedam važnih pogodaka u jednoj polusezoni i pomogao klubu da osvoji prvi i za sada jedini naslov prvaka. Toliko mi je bilo lijepo u Finskoj da sam se tri godine kasnije ponovno vratio u Turku i odigrao još jednu cijelu sezonu – priča Abramović.
Jedini ste hrvatski nogometaš koji je igrao u finskoj ligi?
– Vjerojatno sam jedini Hrvat koji je u Finskoj osvojio naslov prvaka, a kada sam prvi put došao u Inter, u Homki je na posudbi bio naš reprezentativni vratar Ivan Vargić - kaže Domagoj.
Žestoki gradski derbiji
Život u Finskoj, kaže Abramović, bio je bajkovit. Živio je u Turkuu sa suprugom Lidijom i kćeri Chiarom (danas ima još dvoje djece, sina Tomu i kćerčicu Ritu), u trećem po veličini finskom gradu, na jugozapadu zemlje, zvanome “vrata prema zapadu”.
– Zime ondje nisu hladne kao na sjeveru Finske, a ljeti dan traje i do jedan sat ujutro. Publika u Turkuu me voljela, zvali su me Abram, a najžešće okršaje u finskom prvenstvu imali smo s lokalnim suparnikom TPS-om. To su bili pravi, napeti, čvrsti derbiji. Moj klub Inter imao je više stranaca i za njega se navijalo u urbanijim dijelovima grada, dok je gradska okolica bila sklonija TPS-u, klubu orijentiranom isključivo na finske nogometaše – nastavlja Domagoj.
Je li se moglo dobro zaraditi u Finskoj?
– Plaća mi je bila između 6 i 7 tisuća eura mjesečno i mogao sam nešto i uštedjeti budući da mi je klub plaćao stan i režije. Inače, Finska je vrlo skupa zemlja i životni su troškovi veliki, a plaća mi nikada nije kasnila ni jedan dan – dodaje Abramović.
Život izvan nogometa u Finskoj? Piju li Finci puno?
– Ha-ha, piju, i to najviše preko vikenda, tada se ubijaju cugom. I mi nogometaši znali smo vikendom izlaziti poslije utakmica i proveseliti se, ali nismo nikada pretjerivali s alkoholom. Inače, Finci su veseljaci, a kad se napiju, kod njih nema divljanja, izgreda, nereda. Samo zafrkancija.
Poznajete li nekoga od današnjih finskih nogometnih reprezentativaca?
– Ne, ne poznajem nikoga od današnjih, ali kada sam prvi put došao u Finsku, u tamošnju ligu, u Lahti, vratio se bio slavni Jari Litmanen, pa sam igrao protiv njega. U to vrijeme, u klubu KTP igrao je i današnji reprezentativac Teemu Pukki.
Jesu li Finci opasan suparnik vatrenima?
– Živeći s Fincima, shvatio sam da im je reprezentacija svetinja. Velika im je čast igrati za nacionalnu momčad i oni sigurno neće biti lak zalogaj. Tipična su skandinavska momčad; puno trče, fizički su moćni, čvrsti, nikada se ne predaju. Ali, velika je razlika u klasi u našu korist i ne vjerujem da nam Finci na našem terenu mogu pokvariti računicu – dodao je Domagoj Abramović, nekada velika nada hrvatskog nogometa.
Suigrač Srne i Badelja
Primjerice, Domagoj je, zajedno s Darijom Srnom, bio predvodnik iznimno darovite generacije hrvatskog nogometa, koja je 2000. godine nastupila na Europskom prvenstvu za igrače do 18 godina u Njemačkoj i, na žalost, ispala u prvom krugu.
– Srna je godinu dana mlađi od mene, a u toj generaciji bili su još Šarlija, Drpić, Zahora, Carević... U Lokomotivi sam pak bio suigrač Milana Badelja, kada je klub iz 3. ulazio u 2. ligu.
A gdje je Domagoj Abramović danas?
– Igram u Nuru, klubu zagrebačkih Bošnjaka, koji se natječe u Drugoj zagrebačkoj ligi. Dobro se osjećam, još sam željan nogometa, klub je dobro organiziran, ljudi korektni. Uskoro ću preuzeti i njihovu školu nogometa te trenirati jednu generaciju klinaca – zaključio je Domagoj Abramović, koji je s Dinamom osvojio Hrvatski kup a sa Širokim Brijegom dva naslova prvaka Bosne i Hercegovine.