Domagoj Duvnjak ulaskom u igru protiv Rumunjske na Europskom prvenstvu u Njemačkoj postao je igrač s najviše nastupa za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Bio mu je to 247. nastup i sada ima jedan nastup više od Igora Vorija.
Sigurno je da će na ovom EP-u doseći i broj od 250 nastupa jer ćemo sigurno odigrati još četiri utakmice u drugom krugu (Francuska, Mađarska, Island i Njemačka). Duvnjaku možemo samo poželjeti da turnir završi s 252 nastupa jer to bi značilo da će Hrvatska igrati u polufinalu.
Igor Vori igrao je za hrvatsku reprezentaciju od 2003. do 2018. godine, a Duvnjak igra od 2007. do danas. Dakle, Duvnjak je već sada i najviše godina u reprezentaciji. U svojoj karijeri igrao je na osam europskih prvenstava, na devet svjetskih prvenstava te na trojim Olimpijskim igrama (Peking, London, Rio). Ukupno je igrao na 20 velikih natjecanja. Propustio je od 2007. do danas samo jedno veliko natjecanje – Europsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj 2022. godine kada je imao koronavirus. Na jednom Europskom prvenstvu odigrao je samo jednu utakmicu i na toj utakmici protiv Srbije se ozlijedio. Riječ je o EP-u kojem smo bili domaćini 2018. godine.
Osvojio je na 20 natjecanja osam medalja. Ima tri srebra i dvije bronce s europskih prvenstava, broncu i srebro sa svjetskih prvenstava te broncu s Olimpijskih igara. Dakle, osvajao je medalje na svim velikim natjecanjima, nedostaje mu jedino zlatna medalja. Bio je nekoliko puta blizu da je osvoji, a kako sam kaže, najbliže je bio 2020. kada smo igrali u finalu europskog prvenstva i na kraju izgubili od Španjolske.
Njegov veliki potencijal i kvalitetu prvo je prepoznao njegov otac i prvi trener Ivo, a jedino zlato koje je osvojio u mlađim dobnim skupinama bilo je ono u Estoniji 2006. godine. Na tom turniru Hrvatska je ostvarila svih sedam pobjeda, a one nad Mađarskom (33:25), Francuskom (37:21), Poljskom u polufinalu (37:23) i Daskom u finalu (30:24) bile su baš uvjerljive. Domagoj je na tom EP-u proglašen za najboljeg srednjeg vanjskog pucača, ali i za najboljeg igrača cijelog turnira. Iz te generacije velike rukometne karijere, uz Duvnjaka, još su ostvarili vratar Ivan Pešić, Manuel Štrlek i Igor Karačić.
Godinu ranije Duvnjak je na Svjetskom prvenstvu do 19 godina u Kataru osvojio broncu. Tu su uz Duvnjaka igrala još neka velika imena hrvatskog rukometa – Mate Šunjić, Marko Kopljar, Ivan Čupić i Alan Blažević. Treću i posljednju medalju u mlađim dobnim uzrastima osvojio je 2007. godine na svjetskom prvenstvu do 19 godina kada smo u Bahreinu bili srebrni. Na tom SP-u Duvnjak je najviše sati proveo na parketu, bio je treći strijelac reprezentacije s 31 pogotkom, iza Štrleka (43) i Tojčića (42).
ANKETA Može li Hrvatska pobijediti Francusku?
U mlađim dobnim skupinama kao izbornici vodili su ga Irfan Smajlagić, Vladimir Canjuga i Slavko Goluža. U seniorsku reprezentaciju prvi ga je uveo Lino Červar. Poveo ga je na Svjetsko prvenstvo 2007. godine koje se igralo u Njemačkoj. Zanimljivo je da je Duvnjak prvi krug, koji se igrao u Stuttgartu, odgledao s tribina, a Červar mu je dao priliku u zadnjoj utakmici drugog kruga protiv Španjolske, i to baš u SAP Areni, u dvorani u kojoj je postao rekorder po broju nastupa. U svojim prvim nastupima za reprezentaciju Duvnjak je bio druga opcija na mjestu srednjeg vanjskog pucača.
Prva opcija bio je Ivano Balić. Nakon Line Červara za izbornika dolazi Slavko Goluža koji je Duvnjaka promovirao u prvog srednjeg vanjskog, a Balića je poslao na klupu. Goluža i Balić surađivali su samo na tri velika natjecanja – Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011., Europskom prvenstvu u Srbiji 2012. te Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Na Svjetskom prvenstvu 2013. u Španjolskoj Duvnjak preuzima ulogu prvog srednjeg vanjskog reprezentacije. Odlaskom Igora Vorija 2018. godine postaje i novi kapetan hrvatske reprezentacije. I kao kapetan donosi nam medalju na Europskom prvenstvu 2020. godine. I već četiri godine čekamo na novu, možda mu se posreći ove godine...
VEZANI ČLANCI:
Uz sjajnu reprezentativnu karijeru Duvnjak ima i sjajnu klupsku. Nije igrao za puno klubova – tek za četiri. U Hrvatskoj za Đakovo i Zagreb, u inozemstvu za Hamburg i Kiel. S tri kluba osvajao je brojne trofeje. Sa Zagrebom ima tri domaća prvenstva i tri domaća kupa, s Hamburgom je osvojio Ligu prvaka 2013. godine, jedno prvenstvo Njemačke, jedan njemački kup i dvaput njemački Superkup. U Kielu je od 2014. godine.
U ovih deset godina sa zebrama je osvojio Ligu prvaka 2020. godine, dva njemačka prvenstva, dva njemačka kupa, dva njemačka Superkupa i Europsku ligu 2019. godine. Dobitnik je i brojnih pojedinačnih nagrada – bio je najbolji srednji vanjski na Svjetskom prvenstvu 2013. i 2017. godine, MVP na europskim prvenstvima 2014. i 2020. godine, bio je sportaš 2020. godine po izboru novinara iz cijele Hrvatske...