Giovani dos Santos, ofenzivni veznjak Meksika trebao bi uz suigrača Oribe Peraltu predstavljati najveću opasnost za Vatrene u posljednjem susretu uvodnog dijela Svjetskog prvenstva u Brazilu.
Ovaj 25-godišnjak je prošao težak put dokazivanja u dosadašnjem dijelu karijere, iako je početak obećavao blistavi sportski put. Sve je započelo, u vjerojatno, uz Ajaxovu školu nogometa, najpoznatijem inkubatoru talenata na svijetu – La Masiji. Dos Santos je prošao sve etapne faze, da bi s 17 godina bio priključen drugom, a godinu dana poslije već i prvom sastavu Barcelone, u kojemu je debitirao 2. rujna 2007. odmijenivši Francuza Thierryja Henrya. Tada je bio star 18 godina i 144 dana. Prvi nastup u Ligi prvaka bilježi tri tjedan dana kasnije protiv Lyona, također je ušao s klupe, ovaj put zamijenivši Xavija. Utakmicu iz snova ostvario je u posljednjem kolu te sezone, kada je protiv Murcije upisao hat-trick.
- Za mene je Barcelona najveći klub na svijetu. Uživao sam u svim godinama koje sam proveo u tom klubu i kada su mi dali prigodu zaigrati na Nou Campu mislio sam da većeg zadovoljstva nema - prisjeća se Meksikanac razdoblja od prije osam godina.
Ali, idila nije predugo potrajala, iako je te sezone odigrao respektabilnih 18 susreta za Barcu, u ljeto je prodan u Tottenham, za 6 milijuna eura i počeli su problemi, nakon samo 12 odigranih susreta za Spurse. Londončani su ga odlučili poslati na posudbu, u Ipswich. Tu je ostao do kraja te sezone, upisavši osam nastupa, uz četiri pogotka, što je bilo dovoljno da ga klub s kojim je imao čvrsti ugovor vrati u svoje redove.
Ali, ponovio se isti scenarij, kao godinu prije. Ovaj puta ponajviše je na to utjecala ozljeda gležnja protiv Preston North Enda u susretu Liga kupa, pa je nakon oporavka poslan na novo kaljenje – u Galatasaray i to na izričit zahtjev Franka Rijkaarda, koji ga je trenirao dok je nastupao u Barceloni. Bio je standardan u prvoj postavi i opet isprovocirao čelnike Spursa da ga vrate na White Hart Lane. Ali, ostaje samo polusezonu i opet je posuđen, ovaj put Racingu iz Santandera u siječnju 2011.
Igra odlično pa je i treći puta vraćen u matični klub. Ali, te sezone je odigrao samo 13 susreta i odlučan najavio odlazak iz Londona. Dogovoren je u ljeto 2012. transfer u Mallorcu, s kojom potpisuje na četiri godine. Ukupno je te sezone navlačio crveni dres u 32 susreta, uz šest pogodaka i sedam asistencija. Sasvim dovoljno da ozbiljno za njega se zagrije ponajviše Villarreal, klub koji se želi vratiti na staze stare slave, kada su bili čak i u polufinalu Lige prvaka. I za sada je sve odlično, napokon je standardan, igra fantastično.
U reprezentaciji je debitirao 2007. protiv Paname, u susretu koji je prekinut zbog obilne kiše koja je natopila teren. Prve pogotke, odmah dva, postiže 24. lipnja 2009. protiv Venezuele, a samo mjesec dana kasnije Meksikanci osvajaju CONCACAF Gold Cup, a Dos Santos je proglašen igračem turnira.
Na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi igra sve susrete kao desni bočni, ostvarivši čak 138 točnih dodavanja i biva proglašen drugim najboljim mladim igračem natjecanja, odmah iza Thomasa Mülera iz Njemačke. Godinu poslije osvaja i drugi CONCACAF Gold Cup, a u finalu u pobjedi 4:2 nad SAD-om briljira.
Postiže pogodak koji je proglašen najljepšim cijelog turnira. Uz njega je vezan i kuriozitet s uvodne utakmice protiv Kameruna. Naime, Giovani dos Santos je u razmaku od 25 minuta postigao dva pogotka, ali oba su bez ikakvog razloga poništenja. Nadamo se da će njegove nišanske sprave zakazati u Recifeu, te da će se nakon susreta Meksikanci spakirati i vratiti svojim kućama.
>> Herrerin popis 23 igrača za SP: Hernandez, Dos Santos i Peralta najveće zvijezde
Koliko su golova dali u prve dvije utakmice? Samo tako trebaju nastaviti.