U noći s četvrtka na petak u New Yorku će se održati NBA draft na kojem će i Hrvatska imati svog kandidata u 21-godišnjem reprezentativnom centru Karlu Matkoviću. A o tome koliko je to uzbudljiv trenutak u karijeri svakog od potentnih košarkaša i koja tu nepisana pravila vrijede porazgovarali smo s košarkašem LA Clippersa Ivicom Zupcem (25, 213 cm).
Navijao sam za drugu rundu
A on je 2016. izabran kao 32. izbor tadašnjeg drafta i postao igrač LA Lakersa pa nam je kao takav opisao proces.
– Bio je to najzanimljiviji proces u mom životu. Čim vam završi draft, već sutradan kreću procjene za novi i stvar postaje jako zanimljiva kada se i tvoje ime pojavi u tim procjenama. I one se mijenjaju na osnovi toga kako igraš u sezoni. Kada pak odeš u Ameriku na pokazne treninge i kada na Draft Combineu zaigraš i protiv drugih, to oblikuje konačnu procjenu. U tom času svi o tebi sve znaju. Početkom te sezone procjenjivan sam kao druga runda, a tijekom sezone našao sam se između 20. i 30. mjesta prve runde.
I baš u tom rasponu "pickova" Ivica se našao u posve neobičnoj situaciji.
– Večer prije drafta Lakersi su kontaktirali mog agenta kazavši mu da će me uzeti ako budem slobodan na 32. mjestu i da će me odmah i zadržati u sastavu, što je nama bio i cilj. Znajući to, potrudili smo se da me ne uzmu ranije klubovi koji bi me poslali u Europu. Uostalom, dosta ljudi mi kaže da je bolje biti "pick" početkom druge nego krajem prve. Jer kraj prve znači da ideš u momčad koja je jako dobra i u kojoj nećeš imati prostora za igranje, a početak druge runde znači da ideš u sastav koji je bio rezultatski lošiji, kao Lakersi te sezone, a osim toga možeš i sam pregovarati o svom ugovoru. A u prvoj rundi svi su ugovori fiksni.
Kada je u pitanju Matković, dinamični centar Cedevita Olimpije koji je sezonu proveo u Megi, Ivica je optimist.
– Znao sam da je u Megi, da imamo istog agenta, no nisam znao da je tako potentan dok ga nisam vidio u nekoliko utakmica, a posebno u onoj za Hrvatsku na gostovanju u Švedskoj. Karlo ima potencijala da postane solidan igrač u NBA ligi jer donosi ono što se traži od modernih centara.
Mogu li do NBA lige dospjeti i Ivičini mladi reprezentativni suigrači Prkačin i Gnjidić?
– I oni imaju talenta da dođu do te razine, no teško je doći do NBA lige. Najbitnije je dospjeti u momčad u kojoj ćeš dobiti svoju ulogu, koja će se truditi oko tebe. Dosta je dobrih igrača završilo u "pogrešnim" momčadima u kojima se nikad nisu uspjeli izboriti za svoju ulogu.
Jesu li iz te priče i dvojica najviše pozicioniranih Hrvata na draftu, Dragan Bender (4. izbor) i Mario Hezonja (5.)?
– Oni su s razlogom bili tako visoki "pickovi", no očito nisu dospjeli u klubove koji su se bavili razvojem igrača, koji imaju prave veterane, već su dospjeli u dosta mlade ekipe koje nisu imale definiranu strukturu. I zato su napravili dobar potez vrativši se u Europu da hvataju novi zalet. Bolja je opcija razvijati se kroz igru, a ne kroz individualni rad i treninge. Imat će bolju priliku da se vrate nego da se u NBA ligi bore za posljednjih nekoliko mjesta u momčadi, da čekaju hoće li se netko ozlijediti.
Ivica ističe da je on s veteranima imao sreće.
– Najprije sam došao u momčad koja me je željela, a potom u Clipperse koji su me još više željeli. U obje momčadi imao sam nesebične veterane koji su mi puno pomogli da se bolje snađem i naučim kako NBA funkcionira.
– U Clippersima su to bili Williams i Beverly, ali i Talijan Gallinari te Francuz Noah koji je i u svojoj 35. išao sa mnom trenirati individualno i cijelo vrijeme mi je bio u uhu. A u Lakersima sam se mogao osloniti na Boguta, Chandlera i Denga.
Zubčevi Clippersi nisu izborili doigravanje prvi put nakon 2018. pa je Ivica imao više vremena za odmor.
– Obično si nakon sezone ostavim mjesec dana za potpuno resetiranje u društvu supruge Kristine, obitelji i prijatelja, pri čemu ipak pazim na prehranu da ne odem iznad svoja standardna 123 kilograma. Nakon toga, krenem s teretanom, a sada radim i individualne košarkaške treninge.
Nažalost, sve do 27. lipnja Ivica se ne smije pridružiti reprezentaciji, baš kao ni Bojan Bogdanović, jer takva su NBA pravila.
– NBA na ovo ljeto gleda kao na tri natjecanja. Ove dvije kvalifikacijske utakmice kao jedno, one dvije u kolovozu kao drugo, a Eurobasket kao treće natjecanje. NBA i Fiba su oko toga pregovarali i došlo se do toga da za ove dvije utakmice moramo dobiti odobrenje našeg kluba.
U kojoj mjeri će se on i Bojan uspjeti uklopiti u sastav kojem će se pridružiti u samo tri dana prije utakmice sa Slovenijom?
– Bojan i ja smo dobili akcije koje će se igrati. Nadamo se da ćemo se naći na istoj valnoj dužini sa suigračima. No isto pravilo vrijedi i za Luku Dončića.
A on će predvoditi "Deželu" u velikom dvoboju, 30. lipnja u Stožicama.
– Bit će to sigurno dobra utakmica jer je dosta dobrih igrača na obje strane. S obzirom na to da sam igrao protiv Luke dvije godine u doigravanju, znam što možemo od njega očekivati, a zabijao nam je u prosjeku po 35 koševa. Njegova igračka inteligencija je iznadprosječna. U svakom napadu on stane na loptu, gleda kako će napasti najlošijeg defenzivca s druge strane. Nema nam druge nego ga pritiskati po cijelom terenu s najboljim obrambenim igračima, da se istroši. Protiv nas je pretprošle sezone nosio igru Dallasa prve tri četvrtine a na kraju četvrte bi se umorio i na tome smo mi dobili tu seriju. Previše je nosio svoju momčad i umorio se.
Mogu li nam pomoći i ponešto drugačija pravila Fibine košarke u kojoj je teren nešto uži i nema defenzivnih triju sekundi?
– To će nam pomoći da više zatvorimo reket. Kada bi igrao protiv mojih Clippersa, Luka bi stalno gledao kada ću ja nakon tri sekunde u reketu iz njega izaći i tu on napada.
>> Pogledajte i video: Konferencija za medije o planu za spas Cibone