Navijali smo za Hrvatsku od nastanka države i reprezentacije, navijat ćemo za nju do kraja života! Ta rečenica zapravo je srž razmišljanja svih navijačkih skupina u Hrvatskoj o svome odnosu prema nacionalnoj reprezentaciji. Odnos prema klupskim bojama odvajaju od odnosa prema nacionalnom sastavu, a kad ih upitate tko je važniji u njihovu navijačkom spektru, dobit ćete od svih sličan odgovor.
To su dvije najveće ljubavi koje se vole jednakim žarom. To je kao da uspoređujete ljubav prema majci i djevojci slikovito nam je objasnio navijački odnos između voljenog kluba i reprezentacije jedan pripadnik BBB-a.
U razgovorima s pojedincima iz navijačkih skupina BBB-a, Torcide, Armade i Kohorte, unatoč klupskoj navijačkoj nesnošljivosti koja se katkad iskazuje pravim huliganstvom, stekli smo dojam da, kad je u pitanju nacionalna vrsta, njihovo navijačko domoljublje pobjeđuje sve klupske navijačke strasti, sukobe i razmirice. Za te utakmice zakopavaju se "ratne sjekire", obustavljaju se sukobi i sklapa nepisano primirje među navijačkim skupinama. Ako se dogodi kakav incident, to je, kažu, osveta pojedinca za nešto što se dogodilo na nekoj utakmici nacionalnog prvenstva, a ne osveta navijačkih skupina.
Nogometna, a i druge reprezentacije Hrvatske koje se bore za odličja, jedino su što je ostalo od nacionalnog ponosa i bunta. Mislim da izabranici Zlatka Cice Kranjčara danas jedini mogu ujediniti sve Hrvate i navijačke skupine u domovini i svijetu ističe pripadnik Torcide.
Ujedinjeni hrvatski navijači koji redovito bodre reprezentaciju tijekom
15 godina, otkad igra hrvatska nogometna vrsta, imali su sjajnih, ali i
sramotnih nastupa na tribinama diljem Europe. Posljednji se zbio na
Malti, kad su podivljali navijači razlupali stolce i sukobili se s
policijom. Ceh za njihovo divljanje platio je Nogometni savez Hrvatske
i, kao što reče Vlatko Marković, mogu biti zadovoljni tako malom
kaznom. Mogla je biti kudikamo stroža. Na prošlom EP-u u Portugalu
strani mediji pohvalili su ikonografiju i ugođaj koji su hrvatski
navijači stvarali na tribinama.
Osjeća se mala nervoza
Kad se stvarala hrvatska država, na tribinama su navijači
pjevali: "Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska, živjela Hrvatska!" No ta
vremena i taj nacionalni naboj iza nas su. Kad Hrvatska danas igra,
više nema tih zajedničkih refrena, svatko na svojoj strani tribine
navija kako zna i umije dodaje jedan stariji navijač.
Nema sukoba navijača, ali osjeća se mala nervoza, jer ako je koji tjedan prije bilo napetosti na nekom derbiju, ne mogu se one tako lako zaboraviti. Nepisano je pravilo da na sjever Maksimira dolaze samo pripadnici BBB-a i njima idu priznanja za navijanje, a na istok se uglavnom smještaju druge navijačke skupine iz Hrvatske koje jednako bodre naše momke kaže jedan pripadnik BBB-a.
Prije desetak godina, kažu naši sugovornici, zabilježen je incident na reprezentativnoj utakmici između pripadnika Torcide i BBB-a. Dinamov navijač kaže da je to bilo na utakmici protiv Danske u Splitu, gdje su oni bili na istočnoj tribini, a za taj napad uzvratili su im na gostovanju hrvatske reprezentacije u Ljubljani.
Slovenci su bili šokirani navijačkim sukobom, ali mi smo im
vratili milo za drago, i poslije toga više nikada nije bilo nikakvih
izgreda kaže jedan BBB.
Negodovanja iz Splita
Igrom slučaja ili pak odlukom ljudi u Hrvatskom nogometnom savezu,
Maksimir je izabran kao domaći stadion hrvatske nogometne
reprezentacije. Zbog toga je bilo negodovanja iz Splita, ali nakon što
su utakmice na "prokletom" Poljudu pogubno završavale za Hrvate,
uvriježeno je pravilo da se sve značajnije utakmice ipak igraju u
Maksimiru. Splitu, Rijeci, Osijeku i Varaždinu dodijele se mrvice
nastupima mladih reprezentacija ili neka nevažna kvalifikacijska
utakmica.
Kad igra reprezentacija, sve navijačke skupine drže se nepisana pravila da na tribine dolaze s nacionalnim obilježjima. Druge navijačke skupine uglavnom idu na istočnu tribinu, sjever prepuštaju domaćoj navijačkoj skupini. Jedino po čemu se tada mogu razaznati jesu transparenti na kojima piše odakle dolaze.
Navijači uglavom poštuju igrače koji dolaze iz suparničkog kluba. Jedino je Niko Kranjčar osjetio okrutnost klupskih navijača na reprezentativnim utakmicama, ali zvižduci i pogrdne riječi upućene sa sjevera osveta su za prelazak u Split.
Unatoč navijačkoj klupskoj nesnošljivosti, reprezentacija je svetinja koja ujedinjuje sve navijače, bili oni plavi, bijeli, zvali se Torcida, BBB, Kohorta, Armada...