Zbog adrenalina igrači žele čuti: 'Igraj 
i treniraj, ništa ti se ne može dogoditi'

Prethodnih je dana bilo puno priče oko jedne neugodne ozljede (lakši potres mozga) i tvrde glave najboljeg strijelca hrvatske košarkaške reprezentacije Bojana Bogdanovića. Suprotno liječničkim preporukama, Bogdanović je htio igrati već sutradan, samo 24 sata nakon snažnog udarca glavom o parket, ali je u tome ipak nekako spriječen.

– S obzirom na to koliko je Bojan motiviran da igra za Hrvatsku, za njega je bilo šokantno kada mu je rečeno da neće igrati protiv Grčke i jako je teško bilo oduprijeti se njegovoj želji. Na koncu smo mu ipak uspjeli objasniti da zaista nema potrebe, a i trener je poštovao mišljenje medicinskog tima – kazao je liječnik košarkaške reprezentacije dr. Miran Martinac, koji je u svojoj sportskoj karijeri surađivao s više izbornika.

Igrači guraju doktore

Radio je dr. Martinac s Petrom Skansijem, Boškom Božićem, Acom Petrovićem, Jasminom Repešom, a sada surađuje s Velimirom Perasovićem.

– Svaki je od njih različit, no svi su podjednako poštovali rad zdravstvene službe. Neki su poput Skansija tražili što brži povratak igrača treninzima, a kod drugih je bilo kako smo se u startu dogovorili.

Pitali smo dr. Martinca je li ikad podlegao pritisku pa pogurnuo igrača na parket i prije no što bi on po svojim nalazima smio trenirati.

– U cjelini, svi su treneri vrlo brižni prema igračima, uzimali su u obzir njihove ozljede, a neki su ih i preventivno štedjeli. Štoviše, neki put bi više pogurali sami igrači da im damo zeleno svjetlo za povratak na teren. Posebice je to slučaj kada su u pitanju velika natjecanja. Zahvaljujući velikoj motivaciji, ali i svojim psihofizičkim sposobnostima, sportaši se oporave brže od običnih ljudi jer su i discipliniraniji u rehabilitaciji. Dakako, i među sportašima ima onih koji imaju niži prag tolerancije na bol.

– U svemu je najvažniji objektivni nalaz, a mi imamo suradnju s ekspertima, s vrsnim dijagnostičarima poput dr. Borića. Rečenica koju igrači žele čuti jest "ako te i boli, igraj i treniraj jer ti se ništa ne može dogoditi". E tada se vidi razlika između onih koji mogu igrati i preko boli i onih koji su osjetljiviji.

Možda će netko pomisliti da je u toj kategoriji Marko Tomas, koji je već dva tjedna izvan stroja zbog ozljede lista, no on je ipak slučaj za sebe. Naime, nijedan naš reprezentativac nije imao toliko ozljeda u karijeri kao Tomas, a čak triput mu se dogodilo da je otpao s Eurobasketa. Dvaput prije prvenstva (2009. i 2013.), a jednom u drugoj utakmici na prvenstvu (2011.) pa je i logično da čovjek sada puše i na hladno.

– Znate kako se kaže, koga su zmije grizle, i guštera se boji, no Tomas je vrlo motiviran, to možete vidjeti i po njegovim reakcijama na klupi, i kada nam se on vrati, bit ćemo puno bolji. Uostalom, izbornik je uzeo Tomasa svjestan njegova stanja i vjerojatnosti da mu se može dogoditi ozljeda i da će ga morati čekati.

Liječnici koji skrbe o sportašima moraju razmišljati i ljudski. O tome kakve posljedice ozljeda u reprezentaciji može imati za njihov privatni život.

– Jedno je rezultat koji bismo mi htjeli ostvariti, a drugo je sportašev život, njegov klupski ugovor. Nikoga ne treba prisiljavati da igra dok se on ne osjeća psihofizički dobro.

Dr. Martinac kaže da je svaki sportaš kompliciran pacijent.

–Sportaši su zahtjevniji pacijenti od drugih ljudi i svaki od njih, najčešće putem interneta, želi što više saznati o svojoj ozljedi. Ono što je za obične ljude dobar oporavak, za vrhunske sportaše nije jer oni žele što brži i intenzivniji oporavak. Naročito u vrijeme velikih natjecanja.

I doista, puno je tu adrenalina u igri, a on ima moć prekrivanja stvarnog problema. Dr. Martinac nas podsjeća na slučaj Tonija Kukoča uoči Olimpijskih igara u Atlanti.

–U jednoj pripremnoj utakmici za nastup u Atlanti, Toniju Kukoču je slomljen palac šuterske ruke, a on je zaigrao već 11. dan nakon što mu se to dogodilo. Htio je što prije na parket i zaigrao je premda ta ozljeda nije bila potpuno sanirana, no uvjerili smo ga da mu se, uz dobru zaštitu prsta, stanje neće pogoršati.

Operira i obitelj

U cijeloj toj priči jako su važni fizioterapeuti, "kućni majstori" za održavanje muskulature u "voznom stanju", a u ovoj su reprezentaciji to Nikica Šižgorić i Nikola Bakula. Za njih naš sugovornik kaže:

– Fizioterapeuti su duša momčadi i igrači se s njima najviše vežu. Oni znaju sve tajne i neki put nam igrači nešto priopće i preko njih.

Dr. Martinac je zamjenik ravnatelja u bolnici Merkur, ali i abdominalni kirurg koji je, otkako je uz reprezentaciju, znao imati operacije u jutarnjim satima kako bi popodne i navečer bio uz reprezentativce. S obzirom na povjerenje koje sportaši u njega steknu, nerijetko se dogodi da upravo on operira njihove majke, očeve, supruge i druge članove obitelji.

– Kroz sve ovo vi se i vežete uz sportaše pa je i za mene veliki stres svaka njihova ozljeda, posebice razdoblje između ozljede i dijagnostike. Naročito teško mi padaju ozljede pred velika natjecanja – priznaje dr. Martinac.

>> 'Duša me boli kad vidim toliko praznih mjesta u Areni!'

>> Zaslužili smo zvižduke jer smo se predali i odustali od borbe za pobjedu!