Poznato je da je njemačka rukometna liga jedna od najbrutalnijih, a to je dokazano već u prvom kolu u kojem je berlinski Füchse u gostima svladao Wetzlar sa 27:22. Ovoga puta nastradao je Drago Vuković, bivši hrvatski reprezentativac, osvajač olimpijskog zlata u Ateni 2004. godine.
Naime, krajem prvog poluvremena Vuković je išao u prodor i u tom trenutku krilni kružni napadač Anton Lindskog ga je gurnuo. Vuković je udario glavom o parket, nakon čega je pao u nesvijest.
Postojala je opasnost od gušenja jezikom i, da nije odmah upomoć pritekao Marco Kettrukat, liječnik suparničke momčadi, tko zna kako bi sve to završilo.
Šveđanin mi se ispričao
– Zadnje čega se sjećam bio je pad nakon prekršaja. Sjećam se da sam još gurnuo ruku kako ne bih progutao jezik. Kasnije sam se probudio u bolnici. Sreća da je njihov liječnik bio tako brz. Inače bi bilo “pa-pa”, Drago. Mogao sam umrijeti. Znam, nije se baš za šaliti s tim, ali eto moram malo – kazao je Drago.
Jakov Gojun i Krešimir Kozina, njegovi hrvatski suigrači, bili su jako zabrinuti.
– Ružno je izgledao taj prekršaj. Svi smo se prepali. Dobro da je njihov liječnik brzo reagirao. Nakon šoka dobro da smo priveli utakmicu kraju i pobijedili. Kasnije smo Dragu čekali da završi s pretragama i onda smo svi zajedno otišli u Berlin – rekao je Krešimir Kozina, hrvatski reprezentativni kružni napadač.
Dan poslije Drago je i dalje bio raspoložen.
– Evo, pijem vodu i čekam ručak. Ma već sam nakon izlaska iz bolnice bio sasvim u redu. Tamo smo dosta dugo čekali da se obave sve pretrage. Nakon pretraga rekli su mi da je sve u redu, glavno da nisam imao nikakvih glavobolja – istaknuo je Vuković.
Dobro da nije završilo gore...
– Takav je sport kojim se bavimo. Inače, švedski rukometaš mi se odmah ispričao, poslao mi je poruku i pitao je li sve u uredu. Ma nije on igrač koji je poznat po grubostima. Moglo se to svakome dogoditi u žaru igre – istaknuo je bivši hrvatski reprezentativac.
Nije ovo prvi slučaj teških ozljeda u rukometu. Sjetimo se kako je Karol Bielecki ostao bez oka nakon sudara s Josipom Valčićem u prijateljskoj utakmici s poljskom u lipnju 2010. godine, kako je Pero Metličić umalo ostao bez oka nakon “sudara” s prstom Aleša Pajoviča na EP-u 2004., a još i danas se u njemačkoj ligi prepričava onaj brutalni start Torstena Jansena na našem Ivanu Ninčeviću prije tri godine.
– Već danas putujem s momčadi u Dohu, gdje u ponedjeljak počinje Svjetsko klupsko rukometno prvenstvo. Naš mi je liječnik savjetovao da nikako ne igram prvu utakmicu, a onda ćemo kasnije vidjeti kako će se situacija razvijati. Zasad je sigurno da idem s momčadi i da se super osjećam. Ne osjećam nikakve tegobe – rekao je Drago Vuković, koji s 33 godine još ne pomišlja napustiti rukometni parket.
Idemo po naslov
– U planu je da igram još godinu i pol. Ovdje u Berlinu mi je super, imam Jakova i Krešimira i družimo se svaki dan. A imamo i dobru momčad. Zašto ne bismo napali i naslov njemačkog prvaka – pita se Vuković, koji se od reprezentativnog dresa oprostio na Europskom prvenstvu u Danskoj 2014. godine, gdje smo bili četvrti.