Drama Jasmina Repeše: Ne mogu dalje... Srce je htjelo iskočiti, neću se igrati sa zdravljem

Potaknut s više razloga, a među njima je i jedan ozbiljan zdravstveni, bivši hrvatski košarkaški izbornik Jasmin Repeša (60) donio je za svakog trenera tešku odluku. Na samom početku sezone dao je ostavku na mjesto trenera prve momčadi Fortituda iz Bologne.

Kako je s tim klubom imao četverogodišnji ugovor i mogao je izvući poveću financijsku korist, zasigurno mu nije bilo lako donijeti takvu odluku. Jer, kada date ostavku, obveze kluba prema vama drukčije su nego kada vas klub smijeni.

Osim toga, Repeša je nakon dolaska u Bolognu najavljen kao spasilac, jedan od najvećih trenera koje je taj klub imao jer je s Fortitudom 2005. osvojio naslov talijanskog prvaka, posljednji koji je taj klub osvojio, a 2004. je istu momčad doveo do jedinog finala Eurolige.

Srce je htjelo iskočiti

Nažalost, Fortitudo očito više nije tako dobro organiziran klub kao nekoć, čega Repeša pri slavodobitnom povratku očito nije bio svjestan. A kada se hrvatski stručnjak počeo suočavati s promašajima u klupskom funkcioniranju, što se očitovalo i u igračkom kadru, očito se počeo nervirati, što je bilo okidač za njegov stari medicinski problem koji ga je više puta odvajao od parketa.

Prvi je put to bilo kada je bio trener Rome, a potom se dogodilo i dok je bio trener Cedevite. Na samom početku doigravanja za naslov prvaka, bilo je to 2015., otišao je na bolovanje, pa je sezonu završio i naslov osvojio njegov tadašnji pomoćnik, a kasnije i nasljednik, Veljko Mršić. Kako nam je rekao, isto mu se dogodilo i prošle sezone, nakon preboljele korone, na klupi Pesara, iz kojeg je ljetos prešao u Bolognu.

A kako je, i u kojim okolnostima, došlo do novog srčanog incidenta ispričao nam je sam, dan nakon poraza njegove momčadi od Reggio Emilije (80:81), za koji je rekao da je sam kriv.

– I prošle sezone u Pesaru i sada dogodilo mi se to nakon što sam isključen, u svojevrsnim ekstremnim situacijama za moju momčad. Najprije sam dobio tehničku jer sam nogom ušao u teren, a drugu kada sam tražio videoprovjeru jedne situacije. Vodimo s četiri koša prednosti i branimo se, nismo u bonusu i vičem igračima da igraju čvršće. U prodoru suparnički igrač pogađa laktom moga igrača u bradu i on pada i u padu nogom zakvači napadača, na što sutkinja dosuđuje prekršaj mojem igraču. Ja na to energično krenem prema zapisničkom stolu tražeći da se poništi koš i dosudi nesportska u napadu, a sutkinja mi, možda u strahu misleći da sam krenuo prema njoj, dosudi drugu tehničku – isključujuću. Već nakon izlaska u svlačionice osjetio sam da mi je srce “zaigralo”, da hoće iskočiti iz prsnog koša.

Kad se malo smirio, uslijedila je presica, na kojoj je Repeša, prilično blijed, kazao:

– Nakon utakmice imao sam napad tahikardije i zato ću ovdje stati. Fortitudo je moja prva prava ljubav i moj život, no ja ne mogu dalje. A kada donesem neku odluku, znate da je ne mijenjam. Sretno svima. Volim vas.

U novinarskoj sobi dvorane PalaDozza nastao je šok, kako za novinare tako i za vodstvo kluba, koji su za tu odluku također čuli na samoj presici. Nama je Repeša to ovako objasnio:

– Neću se više igrati sa zdravljem. Ne treba mi to. Klub ima dosta problema, a ja se zbog svega toga sekiram. Nisam trener poput svoga talijanskog kolege i njihova izbornika Romea Sachettija koji sasvim mirno vodi utakmice. Ja sam temperamentan i sve jače doživljavam. I zato, prije svega, u ovom trenu mislim na svoje zdravlje. A ne želim da mi tahikardija, zbog koje sam svojedobno išao i na ablaciju, postane kronični problem, što se zna dogoditi ako vam se ne smiri u roku od 48 sati.

Došli smo i do teme o tome koliko je trenerski posao doista stresan.

– Izuzetno je stresan ako se cijeli unesete u to. U košarci, koja je izuzetno dinamičan sport, danas ni 20 koševa prednosti ne znači da ste osigurali pobjedu. Osim toga, puno je lakše kada kao trener radite samo svoj posao i kada je sve drugo u klubu uređeno i organizirano. No u vrijeme ove pandemijske krize, koja je pogodila i sport, i kada nema novca, raditi je puno teže.

Što to znači da njegovu trenersku karijeru koju su obilježila tri mandata na čelu hrvatske reprezentacije i rad u klubovima poput Cibone, Fortituda, Rome, Benettona i Milana i Cibone? Je li to možda kraj?

– Trenutačno uopće ne razmišljam što dalje jer nikad ne znate što će dalje biti. No, ovo sam obustavio. Imam 60 godina i možda bi bilo i prirodno sve to zaključiti, no ne razmišljam sada o tome.

Stres je važan čimbenik

Koliko tahikardija može biti ozbiljno stanje pitali smo iskusnog kardiologa Josipa Vincelja.

– Sve ovisi o tome o kojoj je vrsti aritmije riječ. Neke nisu tako opasne, a neke su vrlo opasne i mogu dovesti do gubitka svijesti, zatajenja srca, srčanog zastoja pa i infarkta. Ako je u pitanju fibrilacija atrija, to može dovesti do embolijskih poremećaja perifernog ali i centralnog tipa kao što je moždani udar.

Koliko na pojavu tahikardije može utjecati stres kakav se javlja u trenerskom poslu, pogotovo kod ljudi koji taj posao doživljavaju temperamentno poput Repeše?

– Uz godine života, stres je sigurno jedan od čimbenika rizika, a jedna dramatična utakmica može biti otponac. S time se ne smije igrati – zaključio je prof. dr. Vincelj.

Srčani incident svojedobno je imao još jedan naš trener, Velimir Perasović. Njemu se to zbilo u ožujku 2007., na klupi Baskonije, kluba u kojem je kao igrač, od 1993. do 1997., proveo četiri vrlo uspješne godine. Nažalost, ni status klupske igračke legende nije mu pomogao da predsjednik kluba Querejeta pričeka da se oporavi nego je angažirao njegovu zamjenu Božidara Maljkovića.