Svijet nogometa se bespovratno promijenio 10. veljače 2015. Veliki dio nogometne javnosti još nije ni svjestan onog što se dogodilo, no nekoliko zamaha nalivpera u Londonu tek će prouzročiti tsunami koji bi mogao značiti kraj za nogometni svijet kakvog poznajemo. Potpisi su to na ugovoru o pravima prijenosa nogometnih utakmica između Premier League, elitnog razreda engleskog nogometa i TV kuća, Sky i BT Sport-a. "I što onda, u čemu je kvaka?" - mnogi će pomisliti. Pa... stvar je u nulama, i nulama, i nulama. Za tri sezone, između 2016. i 2019. TV kuće će ligi za prava prijenosa platiti nešto više od pet milijardi funti!
Sky je za 4.17 milijardi funti kupio prava za 126 utakmica, dok će BT Sport emitirati 42 utakmice za ukupnu cijenu od 960 milijuna funti. Ako uzmemo kalkulator u ruke i malo se poigramo dolazimo do toga da su prava prijenosa plaćena oko 1.7 milijardi funti po sezoni, ili 10 milijuna funti po utakmici. Ali, to nije sve! Tko prvi nazove dobije set japanskih noževa na dar... šalu na stranu, ali to zaista nije sve. Osim toga, 200 milijuna funti je BBC platio sažetke utakmica. Ali, to i dalje nije sve! Naime, ovo o čemu sam pisao su samo domaća TV pravima, prava za prikazivanje u inozemstvu tek će se naknadno dogovariti. Ona trenutno vrijede 2.2 milijarde funti, no većina analitičara i tom segmentu predviđa osjetan rast što bi značilo ukupnu zaradu od TV prava između od skoro devet milijardi funti, ili tri milijarde po sezoni.
Ovo je bilo kratko bombardiranje brojkama, stavimo malo stvari u perspektivu, slika govori tisuću riječi a sljedeći graf prikazuje kretanje vrijednosti ugovora (po sezoni), od početaka Premiershipa do danas...
... kao što možemo vidjeti rast je gotovo eksponencijalan. Ipak kako bi dobili još jasniju sliku o magnitudi i utjecaju ovog ugovora na svijet nogometa u cijelini, pogledajmo usporedbu s ostalim top ligama:
Ono što vidimo je apsolutna i nevjerojatna dominacija Premier League. Dominacije je još izraženija ako uzmemo u obzir nekoliko bitnih faktora, u prvom redu vezanih uz raspodjelu zarade od TV prava. Primjerice, za razliku od La Lige gdje ne postoji kolektivno pregovaranje o TV pravima, gdje Real i Barcelona praktički kupe cijelo vrhnje, distribucija zarade od TV prava u Premiershipu je puno pravednija, ili bolje reći ravnomjernija.
Omjer zarade između prvog i zadnjeg u Premiershipu je 1.6, najbliža je Bundesliga s 2.0, dok su u La Ligi razlike ogromne, pa Real/Barcelona od TV prava zarade skoro osam puta više od "najlošije" momčadi u ligi, 112 milijuna u odnosu na 14 milijuna koliko zaradi Almeria. Ovakav model raspodjele zarade u Premier ligi dovodi do veće konkurentnosti unutar lige, no isto tako omogućava financijsku dominaciju čak i najlošijih engleskih klubova. Na sljedećem grafu vidimo zaradu klubova od TV prava u ligama petice (od "najboljih" do "najlošijih"); kao što možemo vidjeti najlošiji klub u Premier League-i nakon novog ugovora od TV prava će zarađivati više od svih ostalih europskih klubova, osim Real Madrida i Barcelone.
Kako se financiraju top klubovi možemo pogledati na sljedećoj grafici (prije novog ugovora); jasno je da će top europski klubovi i dalje moći koliko-toliko odolijevati englezima, što zbog zarade od marketinga, što zbog zarade od ulaznica, no novi ugovor engleskim prvoligašima daje ogromnu financijsku injekciju. Ta injekcija bit će još važnija za klubove izvan 'Big 4' engleskog nogometa, kojima veći udio prihoda dolazi od TV prava i koji će na taj način imati veliku prednost pred komparabilnim klubovima s kontinenta.
Implikacije svega ovoga su višestruke, mnogi će reći nezamislive.
Premier League će zasigurno postati još primamljivija najboljim svjetskim igračima, no ne samo njima. Ako je do sada Premiership bio zanimljiv stranim ulagačima, stvari se sada još dodatno potenciraju. Nekoć su engleski klubovi bili igračke bogataša i rupe bez dna, od danas se poslovna računica bitno mijenja a prilika za zaradu osjetno raste. Uzmemo li u obzir FFP i salary cap "u rukavicama" koji je potiho uveden, pitanja o promjeni paradigme u nogometu postaju sasvim legitimna? Postaje li profit bitniji od rezultata? Postaju li klubovi primarno cash mašine?
Incentives vlasnika klubova ovim se definitivno mijenjaju, pitanje samo u kojoj mjeri i u kojem smjeru. Mislim da nećemo gledati bitniju "arsenalizaciju" engleskog nogometa, jer rezultati i kvaliteta igre i dalje će utjecati na zaradu klubova. Zarada od marketinga, prodaje karata, dresova i suvenira, pa i od TV prava i dalje će ovisiti o rezultatima kluba. Osim toga, budući ugovori za TV prava također će ovisiti o kvaliteti natjecanja, pa i o uspjehu engleskih klubova u europi iako u ovom trenutku direktna financijska motivacija igranja u Ligi prvaka sigurno pada.
Napravimo li mali mentalni eksperiment i poslužimo se reduction ad absurdum, možemo zaključiti da liga sačinjena od klubova potpuno nekonkurentnih u europskim okvirima ipak teško da bi mogla održavati ovako unosne ugovore. Osim toga, bila bi to prilika za "povratak u igru" ostalih europskih liga i kraj dominacije Premiershipa. U tom smislu kao što vidimo postoje stabilizirajući faktori i zbog svega navedenog smatram da neće doći do gubitka kvalitete, tržište to jednostavno ne bi dopustilo. Dapače smatram da će ovakva financijska dominacija Premier League omogućiti lakšu rezultatsku dominaciju engleskih klubova u europskim natjecanjima i to vidim kao puno vjerojatniji scenarij. Rekao bih da tržište ima jednostavne odgovore i obrambene mehanizme protiv gubitka kvalitete i "arsenalizacije" nogometa, no što će se događati u drugom smjeru? Gledamo li početak totalne dominacije engleskog nogometa? Dovodi li ovo do snowball efekta i budućeg oligopola otočkih klubova u europskim natjecanjima?
Manji europski klubovi teško da će se ovom moći oduprijeti bez pomoći svojih saveza i duboke reorganizacije, a što će posebno ovisiti o generalnim prilikama u domicilnim ekonomijama koje su debelo uzdrmane krizom (Italija i Španjolska). Zahtjevi za kolektivnim pregovaranjem oko TV prava već se mogu čuti u Španjolskoj, a prijetnja štrajkom od strane manjih klubova jedina je poluga koju trenutno imaju. Veliki klubovi već su počeli s prilagodbom infrastrukture (Juventus, Milan...), a jedan od poteza bi mogao biti ponovno pokretanje ideje o Super Ligi. Florentino Perez, predsjednik Reala i bolje reći biznismen nego sportski djelatnik, uskrsnuo je spomenutu ideju 2009. no ona nije zaživjela. Inicijativa je to koja bi dovela do punjenja džepova super-klubova i dodatne polarizacije između "velikih" i "malih". U kontekstu ekonomskog rata s engleskim klubovima radi se o sasvim izglednom countermove-u gdje super-klubovi sasvim sigurno neće puno brinuti o "malima" koji bi u ovakvom scenariju mogli postati kolateralna žrtva.
U ovom trenutku teško je predvidjeti sve moguće scenarije, ripple effect nas tek očekuje, no jedno je sasvim sigurno, čekaju nas zanimljiva vremena. For every action there is an equal and opposite re-action.
ovo više nema veze sa sportom!