Dražen Petrović je precizno znao svoju statistiku

- Košarkaška statistika u Zagrebu je počela s Univerzijadom i Borisom Sakačem. On je doveo kompletnu tehniku pa je u Prečkom osnovan današnji APIS, a tadašnji CAOP. Tada se u Zagrebu igrala europska košarka najviše razine i to je jedan od bitnijih razloga što se dobila i takva oprema.

Eugen Pap, diplomirani inženjer strojarstva, koji je cijeli svoj radni vijek proveo u informatici, košarkašku statistiku počeo je voditi zahvaljujući svojoj današnjoj supruzi.

– Supruga, tadašnja mi djevojka, igrala je košarku i kada se ozlijedila, postala je pomoćni sudac i pisala zapisnike pa sam tako i ja navratio na jednu utakmicu kadeta. I baš taj dan jedan je klinac u kontri zakucao s okretom od 360 stupnjeva pa nisam izdržao da se ne raspitam tko je to bio i saznao da se dečko zove Slaven Rimac. I baš tada odlučio sam i ja baviti se košarkaškom statistikom jer sam kao netko kome je matematika u krvi sve to što se zbiva na terenu poželio opisati brojkama.

Svjedočio je Eugen još jednom spektakularnom potezu mlađeg Rimca.

– Radio sam utakmicu u kojoj je Slaven zakucao preko Sabonisa, kada smo svi ostali bez riječi.

Za njegovim stolom bilo je i neželjenih predmeta.

Nestala su mi djeca

Prigodom prvog poslijeratnog gostovanja Partizana u Zagrebu na naš stol, poput žabe, “doskakutao” je s tribina kamen od barem dva kilograma pa smo ga brzo maknuli da ga sudac ne vidi.

Protiv Partizana, ali u onom finalu ABA lige koje je Kecman okončao tricom preko cijelog terena, dogodio mu se najstresniji trenutak u karijeri:

– Na toj utakmici, na dijelu tribine za koji su trebale posebne ulaznice, bili su moj sin od 11 i kći od 7 godina. Kako je u tom dijelu gledališta došlo do nereda, intervenirala je specijalna policija i djelomično ispraznila tribinu, a među sklonjenima su bila i naša djeca jer je policija mislila da su i oni gosti iz Beograda. A supruga i ja smo oboje radili utakmicu i nismo se mogli maknuti. Tijekom drugog poluvremena, supruga je primijetila da djece nema na njihovim sjedalima, a tek u produžetku saznali smo da su djeca sklonjena na sigurno u jednu svlačionicu ispred koje su stražarila dva specijalca.

Kako nitko nije bezgrešan, i Eugenu bi se, tu i tamo, potkrala koja greškica.

– Mislim da sam najviše zeznuo Nikšu Prkačina. U njegovoj posljednjoj sezoni u Ciboni prije odlaska u Tursku u jednoj je utakmici imao devet blokada, a završna statistika pokazala je samo dvije. Ni danas ne znam kako se to dogodilo jer sam bio uvjeren da sam svaku registrirao pritiskom na tipku.

Priznat će da je na jednoj utakmici imao 19 pogrešaka, ali u utakmici u kojoj su bili najteži uvjeti u kojima je ikad radio.

– Taj dan se u Ciboninoj dvorani igrala euroligaška utakmica uz vrlo lošu rasvjetu, rekao bih uz požarno svjetlo, a radila su samo dva pomoćna semafora. Čak sam trojici igrača krivo upisao koš. S obzirom na to da Makabi nije pristao na odgodu, Euroliga je odobrila da se utakmica igra. Neočekivano, te iste godine dobio sam poziv da radim Final Four pa sam ljude iz Eurolige pitao jesu li sigurni u to, a oni su mi rekli da su svjesni u kako teškim uvjetima smo radili.

Još je onda, a danas je to na još višoj razini, Euroliga imala ured u kojem se pregledavaju sve utakmice i kontroliraju statističari.

– Danas vam oni čak kontroliraju i vaš “play by play” i sugeriraju vam preko Skypea ako trebate što ispraviti. Sve Ulebove utakmice prate se izravno.

Bio je Eugen i vinovnik nekih korekcija pravila.

– Na utakmici Cibona – Lietuvos Rytas dogodilo se da je Rozić, u pokušaju da skine loptu s obruča, zapravo postigao autokoš. Po tadašnjim pravilima, to se upisivalo suparničkom kapetanu, no problem je bio što je tu utakmicu Rytasov kapetan sjedio na klupi, u trenirci, zbog ozljede. Da bih mu mogao upisati koš, ja sam ga “uveo” na teren i od tada se takav koš upisuje kapetanu petorke koja je na terenu.

Jedno od osjetljivijih pitanja košarkaške statistike jesu asistencije jer se one drukčije vode u NBA košarci i u Europi.

– Baš mi je nedavno, u šali, prigovorio direktor ABA lige Krešo Novosel da bi on po današnjim pravilima imao dvostruko više asistencija. I doista, novo pravilo kaže da je asistencija i svaka ona lopta koja je nakon dodavanja vođena, ako je igrač iz reketa zabio koš. Dovoljno je da je jednom nogom stajao u reketu. Prije je asistencija bila samo dodavanje za lagani koš, a sada to ide prema NBA kriterijima, pri čemu su neke situacije ostavljene statističaru na procjenu. A baš se tu može razlučiti tko je dobar, a tko nije, tko kuži igru, a tko ne.

Nema bildanja statistike

Nas novinare uvijek su najviše intrigirale priče o bildanju statistike.

– Za nas statističare, poželjno je da se ne družimo s trenerima, igračima, njihovim agentima. Čak nije poželjno niti da im pojašnjavamo pravila jer svatko to može drukčije vidjeti. Ako bi neki igrač bilo kojem mojem statističaru prišao s idejom da mu malo nabilda statistiku, on to meni mora prijaviti.

Je li bilo pokušaja?

– Srećom nije. Bilo je tek zafrkancija na tu temu.

Zar igračima i njihovim agentima nije u interesu da je statistika što bolja?

– Jest, no kako se danas sve može provjeriti, a i u Euroligi se sve kontrolira, onda takvih pokušaja utjecaja više nema. To je bio slučaj u vrijeme kada su se igrači prodavali na bazi statistike, a ne videoklipova. Uostalom, danas u programu kakav, recimo, ima Sinergy Sport možeš vrlo lako provjeriti ima li netko “našpricanu” statistiku.

Ima li statističkih odstupanja u europskoj košarci koja su mu bila sumnjiva?

– Jako je zanimljivo da je veliki grčki razigravač Diamantidis na svim gostovanjima protiv talijanskih klubova redovito imao dvostruko manje asistencija od svog prosjeka.