Nismo fatalisti, no ne možemo se oteti dojmu da bi sve bilo prilično drugačije da 1993. nije stradao Dražen Petrović.
Vrlo je vjerojatno da bismo već te iste godine mi, a ne Nijemci, bili europski prvaci, a možda i 1995. u Ateni.
Bez njegova homogenizirajućeg duha reprezentacija je već 1997. ostala bez Kukoča (29), Rađe (30) i Vrankovića (31) u najboljim godinama, a smjena naraštaja nije nam donijela igrače takvog kapaciteta.
udaviste vise sa tim Drazenom. imao je 29 godina kad je poginuo. mnogi u tim godinama zavrsavaju karijere. covjek bi igrao mozda jos par godna na visokom nivou u najboljem slucaju. pa i Toni i Dino su se povukli sa 29 i 30 godina