Draženovi driblinzi i trojka na dresu velika inspiracija

Košarkaška loza Petrovićevih uvijek je imala napadačkog talenta, no sada je Marko Petrović (191 cm) doživio da ga vlastiti trener javno pohvali za obavljanje obrambenih zadaća. Uštopavši najboljeg suparničkog igrača i uz pet koševa, 18-godišnji sin Aleksandra Petrovića (i nećak pokojnog Dražena) postao je prvi Hrvat srednjoškolski prvak SAD-a. Njegov Findlay Prep u finalu je pobijedio  Montverde (59:46) i obranio naslov.

- Naš hrvatski branič zaustavio je sjajnog napadača Bella. Imao je Marko utakmica i sa 20 i više koševa, no shvatio je da bez obrane ne bi dobio priliku. To mu je još kada je došao kazao njegov cimer, Nigerijac Okonji, i on se oko toga cijelo vrijeme puno trudio - kazao je trener Findlay Prepa Mike Peck koji je u tri sezone s Pilotsima izgubio samo tri utakmice (97-3).

Lani bio tjelesno najslabiji

Kad je prošlo ljeto stigao u momčad koja funkcionira pri privatnoj školi Henderson International, čije školovanje financira lokalni trgovac automobilima (Cliff Findlay), Marko je tjelesno bio najslabiji:

-  Svaki dan sam išao u teretanu da dobijem na mišićnoj masi i da ojačam jer su za mene u Hrvatskoj govorili "taj mali ne igra obranu". Sada pak imam ponude niza koledža od kojih ću prihvatiti onu San Francisca ili Delawarea jer bi u tim sastavima već kao brucoš mogao dobiti značajnu minutažu. S njihovim trenerima već sam razgovarao. Na koncu, cilj mi je završiti faks, a san zaigrati za euroligaški klub. Kada bih bio u situaciji da biram između euroligaškog i NBA kluba, uvijek bih izabrao Europu. Ne palim se na NBA.

Taj klub, vjerujemo, neće biti Cibona iz koje je prošlo ljeto otišao nezadovoljan statusom i perspektivom:   
 
- Cibona mi nije profesionalni ponudila ugovor pa je moja odlučnost da idem u SAD skočila sa 85 na 100 posto. Kako se bližio dan odlaska bio sam sve nervozniji, sve više me hvatao strah. Srećom, sa mnom je krenuo i otac, a  tamo nas je dočekao tatin i stričev menadžer Warren LeGarie koji je puno pomogao. Podršku imam i od obitelji američkog Hrvata Joea Grgasa kod kojih često idem na domaći roštilj. On je podrijetlom iz Zablaća. Kad su saznali da u momčad dolazi Hrvat poslali su e-mail treneru, potom me pozvali na večeru pa smo se na koncu zbližili. Bez svih njih ovo možda ne bih psihički izdržao. Jer, prvih sam mjeseci razmišljao i o povratku, no onda sam prelomio u sebi i odlučio da mi momčad postane druga obitelj. Zahvalan sam tati što mi je bio podrška. Tati sam sa svojim igrama i igračkim napretkom htio pokazati koliko sam mu zahvalan. Uostalom, on mi je i prije odlaska u SAD pomagao u mom igračko-psihološkom razvoju.

Marko kaže da po povratku sastava američkih srednjoškolskih prvaka u Las Vegas posebnog slavlja nije bilo.

- Za slavlje uvijek ima vremena. Sada je najvažnije skoncentrirati na završetak školske godine. Moram spremiti završni ispit koji mi čini 50 posto ocjene, a čine ga povijest, engleski, matematika i anatomija.

Dakle, život u gradu grijeha, kako zovu Las Vegas, ne znači i lude provode.

- Ovdje dok nemaš 21 godinu ne možeš ni prismrditi barovima i kockarnicama. Da imam 21 možda se i ne bih mogao usredotočiti na sport, no živim u kući sa sedam suigrača i dva trenera i u njoj je strogi red. Tijekom tjedna moramo biti doma do 19.30, za dane vikenda do 23.30, a svaka minuta kašnjenja je kilometar trčanja. Imamo izrazito strogog trenera koji nam je rekao da ćemo svi ovu školu napustiti kao bolji igrači, đaci i ljudi. No, ako napraviš veću pogrešku, on te šalje na aerodrom, kući. Jedan je moj suigrač, Jabari Brown, školu napustio sam. Valjda nije mogao izdržati pritisak i sav taj dril.

Svima je jasno da je broj tri izabrao zbog slavnog strica Dražena. Zbog toga je i njegov dolazak u momčad popraćen člankom u lokalnim novinama. Srećom, dobro je podnio hipoteku rođaka košarkaškog Mozarta.

- U SAD-u je dobro što te ne sude po jednoj utakmici. Živim spartanski, no zato znam da će mi to uvijek omogućiti novu priliku. Kada u Hrvatskoj pogriješiš možeš očekivati manju minutažu na sljedećoj utakmici. Ovdje je upravo suprotno, dobiješ još više minuta.

S djevojkom preko Skypa

Marko je odgledao na tisuće minuta video-zapisa Draženovih nastupa.

- Od onoga što je imao stric najviše bih volio imati onaj njegov „leadership“, sposobnost da bude vođa. Želio bih poboljšati svoj šut za tricu premda je već i sada dobar. Od stričevih  driblinga pokušavam utrenirati onaj kroz noge pa iza leđa, ali i finte nakon naskoka.

Raduje se skorom dolasku u Zagreb i izlascima u kino s djevojkom.  

- Poželio sam se prijatelja, razrednih kolega, ali i mame, sestre i oca. Oni jesu bili kod mene, no nedostaju mi. Radujem se i izlascima u kino s djevojkom. Srećom da postoji skype, on nam je na relaciji Zagreb - Las Vegas održavao vezu – kazao je Marko.  

Aco: Cibona je ispustila 50.000 USD

Zbog strica Dražena čije driblinge pokušava skinuti, Marko nosi broj tri pa se baka Biserka zbog toga unukom još više ponosi. Za Božić su ga u Las Vegasu posjetili mama Jadranka i sestra Lina, a nedavno su kod njega bili baka Biserka i tata Aco koji se ne može načuditi prošloljetnom potezu Cibone:

- U Markov stipendijski ugovor sam stavio da ako mi sin želi otići iz kluba sa 18 godina ja moram platiti 50.000 USD. Samo s pismom namjere oni bi poništili 50.000 USD koje mi duguju iz 2004. godine, no nitko o tome nije vodio računa. Da je ostao, Marko bi vjerojatno sada bio u Cedeviti.