Isti grad, dvije različite slike. U hotelu "Donbass Palace" Totti, Mexes i De Rossi bezglavo su, bez riječi, lutali. I pitali se što se dogodilo. S time da se Totti hvatao za glavu i razmišljao zbog čega ga je Montella ostavio na klupi. Jedinu utjehu pružali su pogledi na dugonoge i plavokose ljepotice kojih je bilo koliko vam srce želi.
Nema euforije
Tko zna, duga je Romi bila noć u Donjecku, možda je bilo i nečega više od pogleda utjehe. Premda bi Rimljanima bilo bolje da su se pokrili ušima i otišli u krevet. S druge strane grada, u diskoteci na stadionu bilo je veliko slavlje Šahtara. Predsjednik Rinat Ahmetov nije štedio, sto, dvjesto tisuća dolara za unaprijed pripremljenu feštu. Naravno, kapetan je bio šef parade. Darijo Srna brinuo se o svakom suigraču, razmijenio je sa svima koju riječ, zagrljaj... Roma i taj De Rossi koji je Srnu nabio laktom kao kakav borac iz kaveza bili su arhivirani.
– De Rossi me ubio, udario u vilicu, pa Borriello đonom, Pizzaro me gađao loptom! Ne znam što im je smetalo, zar ne smijem pozivati publiku da nas bodri! Ma, kad gubite sve vam smeta. Neka, mi smo se upisali na nogometnu kartu Europe. Bio sam poludio kad me De Rossi udario, srećom da je bilo poluvrijeme – govorio je Srna.
To je bilo sve o Romi, pogled je već bio usmjeren naprijed, prema najboljih osam u Europi.
– Ne trebam više ponavljati, valjda smo sada dokazali da se ne trebamo nikoga plašiti. Naravno, ne bih želio Barcelonu, a sa svima drugima ćemo igrati. U četvrtfinalu je sve moguće, više nema favorita. Ma i s Barcelonom možemo igrati, siguran sam u to. Ona jest neka druga dimenzija, ali Šahtar može igrati sa svima. Nemamo slabog mjesta u momčadi – kazao je Srna.
Eduardo je od Lucescua dobio pola sata, dovoljno da postigne četvrti pogodak ove sezone u Ligi prvaka. Dva Arsenalu, po jedan Partizanu i Romi. Zadovoljan i sretan bio je Eduardo, no nije bio i euforičan. Baš kao niti Srna. Frajeri su ušli u četvrtfinale Lige prvaka, a euforija je izostala. I to je dokaz da je Šahtar postao velika momčad.
– Samo trebamo tako nastaviti. Moramo zaboraviti Romu i okrenuti se prvom sljedećem protivniku. Čast mi je što ćemo moj klub i ja igrati u četvrtfinalu Lige prvaka – skromno je rekao Eduardo.
Treći po postotku
Igrajući 218 minuta u šest utakmica, postigao je četiri pogotka, trebaju mu točno 53 minute igre da postigne pogodak. I to u Ligi prvaka. Zanimljivo, Eduardo je po tome najefikasniji igrač tog natjecanja, bolji od Chelseina napadača Nicholasa Anelke koji golove zabija svake 62 minute, od Bayernova igrača Marija Gomeza (svake 73 minute), te od Barcelonine zvijezde Lionela Messija (85 minuta).
Statistika hrvatskog napadača još je briljantnija kada se zna da je četiri pogotka postigao iz samo šest udaraca prema vratima (efikasnost 67 posto). Primjerice, Messi je za svojih sedam golova ove godine u Ligi prvaka uputio 17 udaraca prema vratima (41 posto). Bolji od Eduarda su samo Gomez (7 golova u 9 pokušaja, 78 posto) i Anelka (7 od 10, 70 posto). Nadamo se da će te brojke vidjeti i trener Lucescu, pa da će Eduardo uskoro za udarnu momčad igrati od početka utakmice.
– Nije loše – skromno će Eduardo o svojim statističkim brojkama.
Pogledao je i prema naprijed. Nitko na svijetu ne bi želio "svemirce".
– Neka nam suparnik bude bilo tko osim Barcelone. U utakmici protiv nje bismo zaista morali imati sretan dan, i sreće da ne dođu svi na taj susret. Ali, u igri s drugima imali bismo izgleda i mogli bismo daleko dogurati – zaključio je Eduardo da Silva.
Pa baš za Barcu imate jedinstven recept...ugostite ih na -20...i nemate problema >:-))