Dario Šarić može Hrvatsku odvesti visoko!

I dok njegovi vršnjaci košarku prate iz umirovljeničkih fotelja, živuća trenerska legenda Dušan Ivković (72) i dalje pronalazi energiju za trenerski posao, pa tako i za amortizaciju stresa koja svakako ide uz ovaj posao. A posebice kada klub s takvim proračunom kao što je Anadolu Efes ne uđe u četvrtfinale Eurolige.

Završio geologiju

– Osim geologije, koju sam završio, ali nisam nikad radio u struci, trenerski posao je jedini koji znam raditi – objašnjava nam Ivković.

A prije no što se proslavio vodeći reprezentaciju bivše SFRJ (jedno svjetsko i dva europska zlata te olimpijsko srebro), a potom i Olympiakos (dva puta klupski prvak Europe), Ivković je tri godine radio u Šibeniku.

– Da sam ostao u Beogradu, nikad ne bih postao izbornik jer se tamošnji ljudi nisu slagali s idejom da to budem ja, pa se dogodilo da najveću podršku imam iz Hrvatske, odnosno od Mirka Novosela. Kad sam se već bio dogovorio s čelnikom Zadra Brankom Perišom, pojavio se Joško Šupe s riječima “ako ne dođe k nama, mi smo propali”. I doista, situacija je tamo stvarno bila loša jer je Dražen Petrović otišao u Cibonu, a stariji igrači su se razišli. Srećom, zatekao sam mlade i talentirane igrače s Ivicom Žurićem kao izvanserijskim talentom.

Kako je on doživio Žurića, igrača s rijetko viđenim darom.

– Vi znate da sam ja vodio većinu najvećih igrača s ovih prostora, pa tako i u europskoj košarci, takav talent kao što je bio Žurić i ja sam iznimno rijetko susretao. Ako bismo govorili samo o smislu za igru, a ne i o snazi volje i psihe, upornosti i samodisciplini, onda bih mogao reći da je Ivica čak bio i veći talent od Dražena, no bio je posve drukčiji čovjek. Kad sam preuzeo momčad Šibenika, rekli su mi: “Žurić je najbolji kada ga dignemo iz kreveta nakon noćnog izlaska.”

S obzirom na to da mu je bio izbornik, je li s Draženom kao igračem izražene osobnosti imao konflikt?

– Nikad. Čak i kada je odlučio da više neće igrati za tadašnju reprezentaciju, mi smo se dogovorili kako ćemo to izvesti i kako ćemo to reći javnosti.

Uspio kontrolirati velika ega

Ivković je vodio reprezentaciju u kojoj su bili genijalci kao što su Petrović, Rađa, Divac, Kukoč, Paspalj, Đorđević, Perasović, Zdovc i Danilović i koji su s nikad viđenom lakoćom osvojili svjetsko i europsko prvenstvo. Kako je tadašnji izbornik uspijevao kontrolirati sva ta ega.

– Bilo je nekih problema u relacijama i odnosima, no zavisti i zlobe nije bilo niti se to reflektiralo u igri. Recimo, na istoj poziciji igrali su Rađa i Divac, odnosno Kukoč i Paspalj, i zbog te kvalitete ja sam ih često mijenjao, a onaj zamijenjeni bi se radovao dobrim potezima onoga koji je bio na terenu. Ta skupina igrača, to je bilo nešto neponovljivo i zato mi je žao što nije došlo do njihova susreta s Dream Teamom jer je košarkaški svijet zaslužio to vidjeti.

Može li njihov izbornik pomoći da se razriješi dvojba u Hrvatskoj oko toga tko je bio veći igrač, Dražen Petrović ili Toni Kukoč?

– Teško je to reći jer oni su bili potpuno drukčiji. Dražen je bio stalno s loptom i bio je izniman skorer, a Kukoč je bio čovjek za više uloga u momčadi. Možda možemo reći da je Dražen imao jaču osobnost, veću želju za postizanjem koševa, a da je Toni imao veću želju da pomaže momčadi na više načina.

Gotovo tri desetljeća nakon Petrovića i Žurića, Duda opet u rukama ima jedan šibenski dragulj – Darija Šarića.

– Dario je prije svega izuzetno dobar momak, karakterno čist i prav i on će u svakoj sredini dobro proći. To je tip igrača kojeg suigrači uvijek dobro prihvaćaju.

Ima li on potencijal vođe koji bi hrvatsku reprezentaciju vratio na medaljaška postolja?

– To su obično bili igrači koji su vodili igru, oni koji puno igraju loptom, dakle bekovi. No, i Dario bi to mogao jer se sav predaje momčadi za koju igra. Može Hrvatsku odvesti na višu razinu. On je za svoju momčad spreman poginuti. No, njemu su tek 22 godine i on još gradi svoju košarkašku osobnost – zaključio je Ivković, Darijev trener u Efesu.

>> Šarić je omiljen u Efesu, a voli ga i trener Dušan Ivković