Domagoj Duvnjak, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, postao je naš rukometaš s najviše nastupa na Olimpijskim igrama. Debitirao je u Pekingu 2008. godine, potom je igrao u Londonu 2012. i Riju 2016. godine. Mogao je imati i jedan nastup više, da nismo ispali na kvalifikacijskom turniru u Montpellieru, u krugu s Francuskom i Portugalom za Igre u Tokiju. Iz ove generacije još će tri igrača ponovno nastupati na Igrama – Jakov Gojun (igrao 2012. i 2016. godine), Igor Karačić te Marko Mamić (igrali 2016. godine). Hrvatska će tako šesti put biti sudionik najveće svjetske sportske smotre. U pet nastupa do sada, Hrvatska je dvaput bila olimpijski pobjednik (1996., 2004.), jedanput je osvojila broncu (2012.), jedanput bila četvrta, a jednom peta. Treba reći i da smo dvaput propustili to natjecanje – 2000. u Sydneyju i 2021. godine u Tokiju. Do sada smo na Olimpijskim igrama odigrali 37 susreta, ostvarili 29 pobjeda i doživjeli osam poraza. Pri tome smo zabili 1043 pogotka, a primili ih 925. Ili ukratko, imamo plus od 118 pogodaka.
Kuzmanović nas pogurao
Duvnjak se u posljednji trenutak, dan prije utakmice protiv Austrije, priključio reprezentaciji. Nije došao ranije zbog privatnih razloga, a na prvoj utakmici samo je sjedio na klupi. Naime, izbornik Dagur Sigurdsson nije htio riskirati ozljedu jer je Duvnjak imao tek jedan zajednički trening sa suigračima. No, već u drugoj utakmici Sigurdsson mu je dao gotovo punu minutažu, a Duvnjak se odužio sjajnom igrom – postigao je pet pogodaka iz sedam pokušaja, imao dvije asistencije i jednu osvojenu loptu. I to sve kada je Njemačka opasno pritisnula i došla na samo minus dva.
– Imali smo sreću što je Kuzmanović sjajno branio prvih pola sata i tu smo napravili prednost koju do kraja nismo ispustili. Bilo je male krize u drugom poluvremenu, što je razumljivo. U drugom je poluvremenu Wolff branio dobro tako da su se oni vratili, ali imao sam osjećaj da imamo kontrolu nad utakmicom. Nije Njemačka baš tako slaba reprezentacija da bi se lako predala. Malo su nam stale obrane vratara, ali imali smo mirnoću u napadu i tako smo održavali prednost. Na ruku su nam išle i neke njihove tehničke pogreške. Čestitke cijeloj ekipi i stručnom stožeru. Prvo je poluvrijeme bilo savršeno, Kuzmanović je opet bio fenomenalan. U drugom smo dijelu pali, pogotovo u obrani, ali na kraju zasluženo slavlje. Nakon onakvog Eura ovakav turnir odigrati... Istina, rekao sam igračima prije utakmice da možemo pokušati opuštenije igrati nego protiv Austrije, to nam je bilo biti ili ne biti. I bilo je drugačije, opuštenije – rekao je Duvnjak.
Dvaput zaredom pobijedili smo Njemačku, i to na njihovu parketu.
– Dobro, ona utakmica na Europskom prvenstvu i ova ne mogu se ni po čemu mjeriti. Na Europskom prvenstvu Njemačka je već osigurala polufinale i nije im bilo važno, a ova u Hannoveru bila im je itekako važna. Ne samo njima, već i nama. I ova je utakmica bila puno ozbiljnija, s više tenzija. Ostat će zapisano da smo ih dvaput dobili usred Njemačke i to ih sigurno boli – istaknuo je Duvnjak.
Dagur Sigurdsson bio je pun pogodak na mjestu izbornika?
– Istina. Nažalost, nisam imao puno treninga s njim jer sam dobro kasnio na ovu akciju, ali ono što smo zajedno odradili zaista je odlično. Nevjerojatno je kako je miran i koncentriran. Ne gubi glavu ni u jednom trenutku. Točno zna kada i kako što treba napraviti. Svi njegovi potezi imali su smisla. I svaka mu čast, odradio je u ovo malo dana sjajan posao. Odveo nas je na Igre. Eto, meni će biti četvrte, njemu treće u nizu. Zanimljivo je da mu je Hrvatska treća reprezentacija s kojom će na Igre. Prvo je odveo Njemačku 2016. i s njima osvojio broncu, potom je igrao u Tokiju sjedeći na klupi domaćina, Japana. Da, poslije smo shvatili da je u Pariz izborio nastup s dvjema reprezentacijama. Prvo se kvalificirao s Japanom, a sada s nama. Naravno, u međuvremenu je raskinuo ugovor s Japancima i došao k nama.
Neki su vam suigrači iz Kiela dosta pričali o Daguru?
– Da, neke od njih vodio je na Europskom prvenstvu u Poljskoj kada su postali prvaci. Svi su mi govorili o njemu o superlativima, a u to sam se na kraju i sam uvjerio.
Četvrte Igre?
– Ne bih žurio. Moram prvo ostati zdrav. Do Igara ima još jako puno utakmica u njemačkom prvenstvu i nadam se Ligi prvaka.
Dobro, dugo toplo ljeto ili pripreme za Pariz?
– Pa, ovo drugo naravno.
Kada se vratite, što pamtite s prijašnjih Igara?
– Pamtim da smo morali i trebali osvojiti barem jednu medalju više. U Pekingu smo kiksali u polufinalu, u Londonu smo igrali vjerojatno najbolji rukomet, a na kraju nas je opet skupo koštala Francuska i poraz u polufinalu. U Riju smo zapeli u četvrtfinalu, a prethodno smo u skupini dobili Francusku i Dansku... Naravno, bilo bi lijepo osvojiti novu medalju u Parizu, medalju koju Hrvatska čeka već 12 godina, naravno kada je riječ o nastupu na Olimpijskim igrama.
Konkurencija na olimpijskom turniru?
– Bit će jaka, ali znate kako je na Igrama. Sudjeluje samo 12 reprezentacija koje su podijeljene u dvije skupine. Na Igrama je najlakše doći u poziciju za osvajanje medalja. Treba dobiti najvažniju utakmicu, a to je ona u četvrtfinalu. U skupini imate pet utakmica i puno prilika za popravak. Uostalom, od šest ekipa četiri idu u četvrtfinale. Jedino će biti problem što se završnica ne igra u Parizu već u Lilleu, koji nije baš blizu Pariza. Rukometna natjecanja u prvoj fazi igrat će se u South Paris Areni 6, a od četvrtfinala sve se seli u Lille na stadion Pierre-Mauroy, koji može primiti čak 50 tisuća gledatelja – dodao je Duvnjak.
Neka se nastavi niz
Do sada smo na Olimpijskim igrama uvijek igrali u četvrtfinalu.
– Neka se taj niz nastavi.
Tko zna, možda se Duvnjaku na Igrama u Parizu iskaže posebna čast. Sigurno će biti jedan od glavnih kandidata za nošenje hrvatske zastave na svečanom otvaranju. Do sada su zastavu nosila dva rukometaša – Ivano Balić u Pekingu 2008. te Venio Losert u Londonu 2012. godine.
Nakon reprezentacije slijedi povratak u klubove. Duvnjak jedva čeka da vidi svoju djecu, posebice novorođenu kćer Anu Maris, ali i sinove Šimu i Juru. Inače, Domagoj najmanje želi pričati o svom privatnom životu. Sa svojom dugogodišnjom djevojkom Lucijom Žulj vjenčao se 2019. godine, dok su ceremoniju organizirali u tajnosti. Godinu dana nakon toga rodio im se sin Šime, a 2022. i sin Jure.
– O rukometu možemo pričati danima, ali u moju privatnost ne volim da itko zalazi – dodao je Duvnjak.
Onda, vidimo li se uskoro?
– Nadam se, ako mislite na utakmice četvrtfinala Lige prvaka između mog Kiela i Zagreba. Volio bih da dođe do tih utakmica. Igrali smo nedavno u Kielu, ali je Zagreb bio bez Srne, Klarice i Gojuna pa to nije bilo pravo mjerilo stvari. Jedino mi je žao što nećemo igrati u zagrebačkoj Areni, koja je taj tjedan zauzeta zbog Europskog prvenstva u džudu. Koliko čujem, igrat će se, ako do te utakmice dođe, u Varaždinu – zaključio je Duvnjak.