Dva poteza Marka Livaje dugo ćemo pamtiti. Ovo nisu napravili ni Eduardo ni Kramarić

Dva momenta Marka Livaje u Hajduku ostat će mi zauvijek u dubljoj memoriji, dva trenutka kao projekcija fenomena koji je postao. Prvi se dogodio protiv Villarreala na Poljudu, kada je u nemogućoj europskoj misiji protiv jedne od najboljih momčadi na svijetu, nakon sedam-osam pokušaja i lomljenja sa svih pozicija da loptu ugura u gol, na kraju poluvremena pokušao zabiti – lobom s centra.

Nevjerojatna je bila želja Marka Livaje da zabije, a gotovo zastrašujuća njegova vjera da će se to dogoditi i da će Hajduk proći dalje. Da se te večeri nakon utakmice zahvalio Lukši Jakobušiću, Torcidi i ostalima i rekao da više ne može, bilo bi mu teško nešto prigovoriti. Dao je baš sve od sebe, u onoj mjeri u kojoj se to rijetko viđa, suprotno frazi koja se u svlačionicama čuje nakon svake utakmice i s kojom igrači dolaze pred novinare. Livaja je protiv Villarreala bio je toliko iznad ostalih suigrača, da mu se nije mogla pronaći ni usporedba, a tome su navijači i kroničari kluba uvijek skloni. Livaja je iznad svega što se Hajduku dogodilo godinama unatrag, a često se može čuti i fraza kako je postao veći od kluba, što nema naročitog smisla iako nekome možda odvažno i dobro zvuči. 

Važno je kako na tu priču gleda klub, a tu je Jakobušić po svemu sudeći uspio izdignuti Hajduk iz mulja i zaštititi njegovu vrijednost. Čak i da propadnu svi Jakobušićevi ciljevi, pamtit će u Hajduku era Marka Livaje i tko ga je doveo na Poljud. Drugo što Jakobušiću već sad treba pripisati jest činjenica da je odmaknuo klub od uličnog narativa, predsjednik Hajduka više nije taj koji kuka o novinama i hrani klub i sve oko njega ratničkim narativom o sucima i središnjici. Jakobušićev Hajduk ima drugačiji pečat.

Priču s Livajom definirali su novim ugovorom do 2027. godine, primanjima za koje nitko ne pita kolika su i titulom službenog klupskog brenda, "maskote" i zaštitnog grba na kojem se vrti dnevni promet fan shopa. I vrti se toliko dobro da bi se prodalo apsolutno sve zamislivo što na sebi ima Livajin lik.

Drugi moment Livaje u Hajduku koji će, vjerujem, dobro pamtiti i drugi dogodio se u posljednjoj prvenstvenoj utakmici protiv Gorice. Igrala se 91. minuta, Livaja je izvodio drugi penal na utakmici i junački ga zapucao panenkom, a Poljudom se prolomio ogroman pljesak, igraču koji je i te večeri bio čovjek odluke i strijelac oba Hajdukova pogotka.

I ne pretjeruje se kada se govori o njegovoj želji i lakoći kojom se igra, Livaja ima faktor X uz koji trener zna da može dobiti i one najgore momčadske predstave. I baš zato smo ove sezone toliko puta komentirali koliko je Livajin Hajduk drugačiji: toliko je puta gubio, ali malo tko na tribinama je sumnjao da će se vratiti, preokret je na Poljudu ove sezone konstanta.

Kao što je najsigurnija oklada da će Livaja biti ključni čovjek.

Prevedeno u brojkama: samo pet utakmica, razvučeno kroz dvije sezone, odigrao je Hajduk dosad bez najboljeg igrača, a rezultati u ovom slučaju jasno govore baš sve, statistika daje puni kontekst i definiciju priči koja traje praktički od njegove prve utakmice za voljeni klub. Točno tim riječima nazvao je Hajduk kad je prošle zime predstavljen na Poljudu, kao najveća transfer-zvijezda poslije Nike Kranjčara i točno tako o Hajduku govori danas.

Livaja još nije posustao, nije se umorio ni pregorio i ne odaje znakove da će se to uskoro dogoditi. On se i dalje tvrdoglavo igra s cijelom ligom i u tome uživa kao malo koji igrač Hajduka unazad dugo vremena.

Livaja je luksuz za Hajduk – sažeo je Livajin fenomen u nekoliko riječi još jedan veliki golgeter HNL-a Tomislav Erceg, a te realnosti svjestan je možda najviše predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić. On je bio prijelomni faktor za Livajin povratak, čovjek koji ga je u taj korak uvjerio isključivo svojom energijom i tome je Livaja više puta javno govorio.

Energija koju su klub, njegov grad i hrvatska liga dobili natrag zaista se ovdje može prikazati i brojkama. Pet utakmica, dakle, od njegove ukupno 74, Hajduk nije mogao računati na njegov doprinos, a uspio je svladati samo Tehničar iz Cvetkovca. Zbog tri žuta kartona propustio je u travnju 2021. derbi s Dinamom, onaj u kojem je Hrvatska upoznala Stipu Biuka, a Dinamo je te večeri rutinirano slavio s 2:0. Propustio je Livaja još tri utakmice: Šibenik, Belupo i Tobol. Sve tri bile su horor koji navijači žele zaboraviti, a u Koprivnici je kiks Hajduk praktički izbacio iz borbe za naslov.

Livaja je za Hajduk dosad zabio 47 pogodaka i podijelio 22 asistencije. Trebao je proći cijeli krug, otići s nepunih 17 godina kao kadet s Hajdukova treninga u Marbellu na pripreme s Interom, morao je promijeniti osam klubova, pronaći mir da bi se deset i pol godina kasnije vratio i doživio moment koji u Splitu dožive samo oni rijetki, najveći, kojima se na kultnim lokacijama u gradu crtaju murali i koje se ne pita gdje i kako provode dane i noći i hoće li igrati turnir na "skalini" usred ljeta, nekoliko dana prije utakmice.

O statusu Marka Livaje puno govori činjenica da on prije prve utakmice sezone na službenoj klupskoj televiziji, bez ustručavanja može reći kako se boji da se momčad ispuhala. Pokazat će se, nekoliko kola kasnije, da je bio potpuno u pravu. On je igrač izuzetne nogometne inteligencije, kazao je to i trener Hajduka Mislav Karoglan komentirajući posljednju Livajinu simultanku. – Ovo je bila njegova najbolja obrana, pa rekao bih...

– Ikad, dovršio je netko od novinara, a Karoglan je bez razmišljanja odgovorio:

– Iznenadili biste se, ne biste vjerovali koliko i kako Marko Livaja razumije obranu. Ne biste mogli ni zamisliti kolika je to inteligencija.

Njegov drugi pogodak Gorici, za 2:1 na Poljudu, i već deseti ove sezone, produžio je niz u kojem Hajduk bez svog napadača nije zabio ni namjestio gol čak 368 prvoligaških minuta, od gola Awaziema na Rujevici. To će morati napraviti ako u nedjelju želi pobijediti Lokomotivu, jer Livaja šesti put otkako je tu neće nastupiti zbog viška akumuliranih kartona, Hajduk će konačno odgovoriti na sudbinsko pitanje: što će biti kad Livaja stane?

To je ujedno i važno pitanje za Jakobušića, za njegov osobni put i cilj. Sve što želi, nezamislivo je bez Livaje. Navijači Hajduka mogu samo uživati dok traje, u talentu, moći i dominaciji koja možda nikad u ovakvom obliku nije viđena. Pamtimo brutalne sezone Eduarda u Dinamu, Andreja Kramarića u Rijeci, ali Livaja nije povukao samo Hajduk već i cijeli grad i hrvatsku ligu učinio boljom. Jer zbog takvog vica u igri se kupuju karte i dolazi na utakmice.