Cibonin slovenski veteran Nebojša Joksimović (35) u završnici druge finalne utakmice natjeravao je Cedevitina “munjolikog” Amerikanca Boatrighta kao vrag grešnu dušu. A to će cibosi činiti i sutra, u trećem dvoboju finala.
– Ne bi mi to uspjelo da nisam imao pomoć naših visokih igrača. Tako jakog igrača limitirati možete samo na taj način.
Joksimović je bivši slovenski reprezentativac (sudjelovao na EP-u 2013.) koji je igrao za slovenske klubove Laško, Olimpiju i Krku, ali i za inozemne klubove Scavolini, Cibonu, Lokomotiv, Hemofarm i Igokeu.
– Kad je stigla ponuda Cibone, dogovorili smo se isti tren i isti sam dan potpisao ugovor. Učinio sam to zbog tradicije koja stoji iza tog imena, ali i zbog blizine kuće. A supruga Maruša, koja radi u slovenskom MUP-u, i osmogodišnji sin Stefan, žive u Ljubljani i vikendom su kod mene u Zagrebu.
Kako veteran poput njega podnosi financijske teškoće kluba?
– Susretao sam se s time i prije. Gotovo ni u jednom klubu plaća mi nije sjedala točno u dan. Naviknut sam na to, a kada vidim da u klubu sve čine da na kraju ipak sve isplate, dobijem dodatnu energiju pa mi kašnjenje plaće nije teret zbog kojeg bih mogao promijeniti odnos prema treninzima i utakmicama.
U Zagrebu stanuje u Vrbiku.
– To mi je 10-15 minuta pješice do kluba, što je brže nego što bi mi u vrijeme prometnih gužvi trebalo da stignem automobilom. Njime se vozim samo po najvećoj zimi.
Pješice i tramvajem zaputi se Joksimović i prema središtu grada.
– Volim se prošetati do centra, a omiljena destinacija mi je tržnica Dolac kamo idem dva puta tjedno i nabavljam svježe namirnice. Pazim na prehranu pa mi nije svejedno gdje kupujem voće i povrće.
Štoviše, Joksimović na Dolcu ima i svoju omiljenu kumicu.
– To je jedna gospođa iz šibenskog zaleđa odakle i dolazi roba. Zanimljivo je da mi ju je preporučio jedan moj poznanik, kuhar iz jednog vrsnog restorana koji jako pazi na podrijetlo namirnica. Kad mi je pokazao štand na kojem on kupuje, ispalo je da je to ista gospođa kod koje ja kupujem već godinu dana.
Meso nerijetko dobavlja iz Zadra.
– Meso nabavljam preko suigrača Petra Marića čiji punac u Zadru ima mesnicu.
Kada ne ruča u restoranu, objede priprema sam.
– Jako pazim na prehranu i režim života. Što ste stariji, to je sve važniji segment života sportaša. Jako je važno što ćete jesti prije utakmice i čime ćete napuniti želudac nakon utakmice. O tome znatno ovisi i koliko ćete se brzo oporaviti za sljedeći trening.
Bravo Joksa