Prošle su dvije godine otkako nas je napustio legendarni nogometaš Dinama, a kasnije uspješan trener, Cico Kranjčar. Kračnjar je preminuo 1. ožujka 2021. godine. Dinamova igračka legenda iz mitske 1982. koji je rođen 15. studenog 1956. u Zagrebu, postao je jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera. S Dinamom je osvojio dva prvenstva i dva kupa, klub uveo u Ligu prvaka, hrvatsku nogometnu reprezentaciju odveo na SP u Njemačku, a nadomak plasmana na Euro bio je i s reprezentacijom Crne Gore.
Možda bi u tome i uspio da ga nekoliko kola prije kraja kvalifikacija, dok je Crna Gora bila vodeća u skupini, s izborničkom mjesta nije smijenio Dejan Savićević, prvi čovjek crnogorskog nogometa.
Dokaz Cicine trenerske uspješnosti nisu samo titule osvojene s Dinamom, plasman u Ligu prvaka, odvođenje Hrvatske na SP i uspješno stvaranje crnogorske reprezentacije, nego i prva titula naslova prvaka Hrvatske koju je osvojio sa Zagrebom kad je taj klub proslavljao stogodišnjicu osnivanja.
Kranjčar je trenersku karijeru započeo u bečkom Wienerwaldu, te trenirao Austriji iz Klagenfurta, Segesti iz Siska, Linzu iz Austrije, Slaven Belupo, Samobor, El Masry, Muru, Marsoniju, Rijeku, Al-Shaab, Croatiju iz Sesveta, Dunajsku Stredu, Persepolis iz Teherana, a sada je trener Sepahana iz Irana.
Proslavio se Kranjčar i fair-play potezom na klupi Shepana kada je 3. svibnja 2012. u utakmici iranskog prvenstva svome igraču naredio da promaši jedanaesterac koji nije postojao a sudac ga je dosudio.
Zlatko Cico Kranjčar ponikao je u Dinamu gdje je igrao od 1966. do 1983.. Potom je prešao u bečki Rapid gdje je proveo sedam godina do 1990., a karijeru je završio u austrijskom amaterskom klubu VSE Sankt Pölten za koji je odigrao dvadesetak utakmica.
Igrajući za Dinamo osvojio je samo jedan naslov prvaka bivše države i to onaj iz 1982., dva puta bio pobjednik Kupa bivše države. Dok je igrao za Rapid taj bečki klub je nizao uspjeh za uspjehom. Osvojili su dva austrijska prvenstva, po tri puta bili pobjednici austrijskog Kupa i Superkupa, a Rapid je s centarforom Cicom igrao i finale Kupa pobjednika Kupova 1985. godine.
Iako je igrajući u Dinamu i Rapidu bio napadač od formata izbornici bivše države nisu previše cijenili njegove golgeterske sposobnosti, pa je tako Cico samo 11 puta obukao dres bivše države i postigao tri gola.
Za hrvatsku reprezentaciju nastupio je dva puta i postigao jedan gol i to protiv Rumunjske u Rijeci. Prvi nastup imao je na Maksimiru 1990. protiv reprezentacije SAD-a, a drugi protiv Rumunjske. Hrvatska je dobila obje te prijateljske utakmice, a u obje je Cico bio kapetan. Tako će ostati zapamćen kao prvi kapetan novostvorene hrvatske nogometne reprezentacije.
Zlatko Kranjčar nadimak Cico dobio je još kao beba jer se dugo othranjivao majčinim mlijekom. Cico je govorio da je najznačajniju ulogu u njegovoj igračkoj karijeri imala je supruga Elvira koja mu je ljubav iz školskih dana.
Zlatko i Elvira prohodali su 1974. a svoju vezu ozakonili su vjenčanjem 1979. godine. Dobili su kći Lanu 1981. dok je Cico bio na odsluženju vojnog roka u Koprivnici, a sina Niku, koji je pošao očevim nogometnim stopama, dobili su 13. kolovoza 1984. godine.
Nedugo nakon Cicona preranoga odlaska, Večernji list je, uz blagonaklonost i susretljivost obitelji Kranjčar u teškome razdoblju za njih, započeo pripremati knjigu o životu Dinamove ikone i maskote, jedne od najpopularnijih figura hrvatskoga nogometa svih vremena. Knjiga "Cico – tak imam te rad" bit će 1. ožujka na kioscima Tiska i Novina, a od 2. ožujka u knjižarama.
Cicu sam prvi put gledao na tekmi juniora Dinama i Trešnjevke u Grabi. Bio je odličan, a to se i u nastavku njegove karijere potvrdilo. Počivao u miru.