IVANA I JOSIPA

Ove dvije sestre pokušavaju nešto što druge sportašice u Hrvatskoj nisu uspjele

23.04.2021.
u 09:30
– To mi je samo hobi. Ja volim “modeling”, volim se fotkati, no zbog toga ne bih zanemarila svoju sportsku karijeru. A Josipa je potpuno drukčiji tip. Pa nju sam morala moliti da je našminkam za krizmu – rekla je bivša Missica Ivana
Pogledaj originalni članak

U mnoštvu sportskih dužnosnika, novinara i sportaša, koji su najavljivali zagrebačku regatu Svjetskog kupa, najljepši prizor bile su naše najbolje veslačice Ivana i Josipa Jurković. Osim što su atraktivna izgleda, 21-godišnje velolučke blizanke su i visoka sportska klasa pa su u prilici postati prva hrvatska ženska posada na OI.

A takvo što imat će priliku izboriti za tri tjedna u Luzernu, na olimpijskoj kvalifikacijskoj regati koja će se održati dva tjedna nakon Svjetskog kupa na Jarunu. To će ovim članicama VK Trešnjevka biti jako dobra provjera.

– U Zagreb dolaze Španjolke koje su nas dobile, ali i dvije nove posade iz Češke i Francuske. Dakle, bit će to poticajna konkurencija – kazuje Josipa Jurković, neformalna šefica ovog dvojca bez kormilara:

– Ja sam štrokerica i trebam misliti o tempu, a Ivana me treba ispratiti.

Ivana je, čini se, svojevoljno prepustila zapovjedno mjesto u brodu.

– Ja sam štrokerica bila u dvojcu na pariće, no Josipa je pravi motor i kada ona nametne neki tempo, nema odustajanja. Ona je bolja osoba za tu ulogu jer ne razmišlja puno, ide samo na glavu, a to nam je potrebno.

A potrebno im je, očito, bilo i testirati obje vrste veslanja – skul i rimen – o čemu Ivana kaže:

– Bez obzira na to što je ovo tehnički zahtjevnije, ovo nam više odgovara. Što zahtjevnije to bolje, nakon čega nema većeg užitka nego kada osjetite plovnost čamca. Brze smo, samo nam treba vremena da se razvijamo kao posada. Znamo jedna drugu u dušu, no treba nam kilometara zbog tehnike. Dok god budemo u veslanju, učit ćemo.

Svoj najveći sportski uspjeh – naslov svjetskih juniorskih prvakinja – sestre Jurković izborile su 2017. i to u četvercu bez kormilara s dvije zagrebačke cure, Izabelom Krakić i Brunom Milinović.

– Mi smo u Zagreb stigle iz našeg kluba Ošjak. Prvo smo veslale u dvojcu bez kormilara, potom smo opet bile u četvercu bez kormilara, prošle godine smo probale u dvojcu na pariće, a ove godine smo se vratile u dvojac bez. Očito je da nam više paše disciplina s jednim veslom, a shvatio je to i naš trener Aleksandar Vukojičić uz kojeg stalno napredujemo.

S obzirom na to da su cure Korčulanke, prijatelji iz djetinjstva zacijelo im pjevaju “Vela Luku, mala, ne zaboravi...”.

– Vela Luka nam je u srcu, nostalgija je uvijek prisutna, no da smo ostale dolje, ne bismo se mogle ovako razvijati. A ovdje imamo sve uvjete za to da se popnemo na višu razinu – kazuje Ivana koja se popela na (naj)višu razinu, ali u jednoj “disciplini” na rubu sporta.

Naime, ova lijepa veslačica bila je 2018. Miss sporta Hrvatske. Kako se u to uopće upustila?

– Nisam ja išla za tim, prijavili su me drugi, no kada je već bilo tako, rekla sam si da idem doživjeti novo iskustvo. I da nisam pobijedila, bila bi mi to vrlo draga uspomena.

Srećom po veslanje, Ivana nije napustila svoj sport, odoljela je čarima “modelinga” i snimanja editorijala.

– To mi je samo hobi. Ja volim “modeling”, volim se fotkati, no zbog toga ne bih zanemarila svoju sportsku karijeru. A Josipa je potpuno drukčiji tip. Pa nju sam morala moliti da je našminkam za krizmu.

No, zato je Josipa, tijekom tog izbora ljepote, bila njezina najveća navijačica.

– Ja sam u to vrijeme bila na Perući, na pripremama, a izbor sam gledala uživo, na mobitelu. Srušila sam cijeli internet, no zbog sestre se isplatilo.

Kako to biva među blizankinjama, i ove cure su jako povezane, gotovo pa telepatskom vezom.

– Kada je Ivana imala ozljedu rebra pa je zbog toga bila dva mjeseca kod kuće, na otoku, ja sam u Zagrebu ostala sama. Nakon pet dana bez nje počela sam padati u depresiju i morala sam je svaki dan zvati. Katkad nam je pun kufer one druge, a onda nakon dva dana ne možemo jedna bez druge – kaže Josipa kojoj smo naveli sličan primjer tekvondaških sestara Zaninović.

No, Lucija i Ana su se na koncu ipak razdvojile. Sada svaka ima svoju obitelj i svoju dječicu.

– Normalno je da se u životu moraš razdvojiti, no i kada budemo imale svaka svoju obitelj, nastojat ćemo opet biti što više skupa.

A takvo što, čini se, neće biti tako skoro, barem ne dok cure ne ostvare sportske planove. Uostalom, kaže nam Josipa, ni jedna ni druga zasad nemaju dečke.

– Trenutačno smo sportu posvećene maksimalno. Na veslanje smo usredotočene 100 posto.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.