U zanimljivoj su situaciji najpoznatija splitska džudaška braća. Kao od brda odvaljeni Kumrići, stariji Zlatko (28) i mlađi Marko (26), u istoj kategoriji (do 100 kg) pokušavaju izboriti olimpijsku vizu.
Baš kao što je to, uoči Tokija, bio slučaj s karataškom braćom Kvesić, i u ovom slučaju na Olimpijske igre može otići samo jedan.
S obojicom smo popričali za nedavnog pojedinačnog prvenstva Hrvatske s kojeg su se u svoj Split i klub Student vratili s naslovima prvaka. Zlatko u kategoriji do 100 kg, a Marko u kategoriji više od 100 kg.
Asistent na Medicini
Po načelu senioriteta, prvo smo popričali sa starijim Zlatkom koji je u finalu pobijedio Lovru Vrlića iz Solina. Na pitanje kakav je bio dogovor s bratom oko kategorija, kazao nam je:
- Obojica lovimo olimpijsku vizu za Pariz u kategoriji do 100 kilograma, ali na prvenstvu Hrvatske nastupamo u različitim kategorijama zbog statusa kluba i financiranja s gradske razine. Eto, zbog toga je i Barbara Matić nastupila na prvenstvu Hrvatske, a dvostruka je svjetska prvakinja, da bi klubu priskrbila što više medalja i bodova.
Da su obojica prisiljena nastupiti u istoj kategoriji (bilo do 100 ili više od 100 kg) bi li se međusobno borili ili bi se dogovorili?
- Mislim da bismo se ipak dogovorili.
U kojem bi smjeru išao taj dogovor. Prema starijem bratu ili...?
- Nije bitno. Jednom smo se borili na turniru u Dubrovniku pa je bilo dogovoreno. Njemu je u tom trenu više trebala ta pobjeda, zbog kategorizacije, no ako želite gledati našu pravu borbu, onda dođite na naš trening. Tamo nema puštanja, tamo je pravi fajt.
A što će biti ako se obojica kvalificirate za Olimpijske igre? Kako ćete odlučiti tko će u Pariz?
- Tu neće biti dogovora. Neka ide onaj koji je bolje rangiran.
Tako govori Zlatko Kumrić koji je sav u džudu i čiji je najveći interes, uz sport, njegova obitelj, pa tako i dva sinčića od kojih se onaj petogodišnji već naveliko valja po tatamiju.
Mlađi Kumrić, Marko, ima pak vrlo jak akademski interes. Naime, završio je medicinu i razmišlja o specijalizaciji.
- Trenutačno sam asistent na Medicinskom fakultetu u Splitu, na Katedri za patofiziologiju jer je to bio jedini način, taj hibridni model, da se nastavim baviti i džudom. Jer trenirati dva puta dnevno i putovati na natjecanja baš i ne možete radite li u ambulanti. Tako će biti dok ne završim s džudom, a potom mi slijede bolnički dani.
A koja vas specijalnost u medicini najviše zanima?
- Vjerojatno ću ići u smjeru bolesti srca i krvnih žila, kardiologija me privlači.
I s njim smo razgovarali o bratskom dogovoru i nastupu u različitim kategorijama.
- Nema smisla da se borimo međusobno kada možemo osvojiti obje kategorije. Da smo u istoj kategoriji, bilo to do 100 ili više od 100 kg, jedan bi bio prvi, a jedan drugi, a ovako imamo dva zlata. Većina klubova tako razmišlja.
Marko je najnoviji prvak Hrvatske koji je u finalu (protiv Podruga iz Alkara) najbrže obavio svoj posao. Prodao je protivniku svoju "varalicu".
- To je moja specijalka i kada mi to prođe onda to bude efikasno i atraktivno.
I on i Zlatko osvajaju olimpijske bodove u istoj kategoriji pa bi se moglo dogoditi da se na nekom turniru namjere jedan na drugoga.
- Da ždrijeb kaže da idemo jedan na drugoga na nekom međunarodnom turnniru, borili bismo se jer ovo ipak nije MMA, ne udaramo se u glavu.
Jedna domaća međusobna borba, kazao nam je Zlatko, pripala je mlađem bratu.
- Ne mogu reći da je to bila prava borba. Da se nađemo na nekom međunarodnom turniru, e to bi bila prava tučnjava i tko bi izgubio taj bi doma morao priznati da je izgubio, a ovako ne.
Ovom prilikom Marko je prešao u težinsku skupinu iznad 100 kg.
- Ja sam nekad i nastupao u toj kategoriji, no vratio sam se u katečgoriju do 100 kg zbog koljena. Trebate vidjeti kako izgledaju konkurenti na međunarodnoj sceni, to su ljudi s više od 130-140 kg i opasni su za koljeno.
Ustupio bih mu svoje mjesto
U džudu, za razliku od većine borilačkih sportova, u najtežoj kategoriji nema granica.
- To bi trebalo uvesti, jer ima boraca od 160-170 kg koji ne izgledaju zdravo, a predstavljaju sport. Trebalo bi to ograničiti na 130 ili najviše 140 kilograma. Uostalom, izuzevši Rinera koji ima 140, oni najbolji imaju između 115 i 120 kg.
Budete li obojica imali dovoljno bodova za olimpijski nastup, tko će 2024. u olimpijski Pariz?
- Savez je postavio neke kriterije, a kvalificiramo li se obojica, uvijek jedan od nas može odustati u korist onoga drugoga, pa braća smo. Dogodi li se takvo što, bit će to slatke brige, a daj nam, Bože, takvih briga. Tada mi ne bi bilo žao da ne odem - kazao je Marko Kumrić.