Spektakl u Skoplju čeka nas ovog vikenda, završnica sedmog izdanja rukometne SEHA lige s polufinalnim parovima: Vardar – Meškov, PPD Zagreb – Celje. Skoplje je prvi grad koji će po drugi put biti domaćin Final Foura lige koja drži klupski rukomet iznad površine. A sjećanje na onaj prvi u Skoplju, 2013. posebno je drago zagrebašima, našim državnim prvacima jer su tada jedini put otišli do kraja (finale s Vardarom 25:24), i to godinu dana nakon što im je u premijernom izdanju Vardar odnio naslov u Areni Zagreb.
Jedva ušli na Final Four
A gdje je danas Boris Dvoršek, majstor koji je donio zagrebašima najveći trofej nakon ona dva legendarna Kupa prvaka početkom devedesetih?
– Evo me, radim u Finskoj, a živim na otoku! U klubu sam koji se zove PIF (Pargas Idrottsförening), iz grada Parainen koji ima nekih petnaestak tisuća stanovnika. Od 1997. taj je klub nekoliko puta ulazio u prvu rukometnu ligu i svaki put ispadao bez ijedne pobjede. Ove godine smo s istom ekipom kao lani imali osam pobjeda i jedan neodlučeni. Jako sam zadovoljan, ponudit će novi ugovor i uz to da vodim i reprezentacije do 16, 18 i 20 godina. Povećali smo broj klinaca u klubu na 385, što je zaista puno u tako malom gradu u kojem smo sada najpopularniji sport.
Koliko je priča ozbiljna, čak i nestvarna, za naše pojmove govori i sljedeće:
– U jednoj klupskoj brošuri stoji moja izjava da mi je želja da dvorana postane najposjećenije mjesto u gradu. I to smo i napravili. A pazite, ulaznica za utakmicu je devet eura i 20 eura za VIP mjesta gdje gosti dobiju hranu, piće i druženje s trenerom. Tako da je moja obveza doći pola sata prije utakmice do njih i družiti se.
Pa jeste li naučili finski?
– Uh, nisam, pretežak je. Ako bih ostao, naučio bih švedski jer ima primjese njemačkog i engleskog. U Finskoj sam deset mjeseci godišnje. Iako je rukomet u zemlji tek osmi ili deveti sport, a nogomet primjerice šesti ili sedmi, volio bih ostati, imam i radni ugovor.
Stiže Final Four SEHA lige, baš u Skoplju gdje ste ga osvojili s PPD Zagrebom. Prisjetite li se nekad toga? Iako Vardar tada još nije bio tako moćan kao sada, ipak je i to bila senzacija...
– Kako ne, momčad sam preuzeo 10. ožujka, a na Final Four došli smo kao četvrtoplasirani, i to jedva. Mi smo neopterećeni ušli u to finale jer je Vardar ipak bio favorit pa je i vodio cijelo prvo poluvrijeme. Naša su krila bila loša, pa sam ubacio Matulića i Mihića. Odigrali su izvanredno!
Trijumf u produžetku
Hrvatski prvak prešao je u vodstvo u drugom poluvremenu i bio nadomak trijumfa kad je Pribak s istekom vremena izjednačio na 22:22.
– Nije nas to poremetilo iako mi je prošlo kroz glavu “pa neće valjda opet”... Ipak su oni bili domaćini, u psihološkoj prednosti, a mi smo ostali bez Jose Valčića koji je bio pravi vođa u toj utakmici. Ali već prvi pogodak u produžetku koji smo postigli ponovo nas je digao i, mic po mic, došli smo do pobjede.
– Vardar je apsolutni favorit, a prognoziram finale Vardar – PPD Zagreb. Mislim da je to realno. Meškov je dosta lutao ove sezone, a Celje je uvijek opasno, ako može dobiti Kiela, onda može i puno u Skoplju...