Ekshibicionisti s travnjaka

Oni nisu huligani, oni nisu teroristi, ali ih organizatori sportskih priredaba doživljavaju podjednakom prijetnjom kao i da jesu. Riječ je o tzv. streakerima, ljudima koji u teren utrčavaju ne da bi napravili štetu, već iz zabave i ekshibicionističkih nagona. Da je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj idealno mjesto za stjecanje planetarne slave najbolje se uvjerio Splićanin Ante Zuanić koji je utrčao na teren za vrijeme utakmice Hrvatska - Brazil u Berlinu.

Doduše, Zuanić je dobio samo ponudu za konobarski posao, ali svaki je početak težak. Međutim, on nije jedini koji se našao na travnjaku u Njemačkoj. Prije negoli je počelo drugo poluvrijeme utakmice Tunis - Saudijska Arabija, navijač Tunisa napravio je isto u Allianz-Areni u Münchenu. Kazne koje su dobili prava su sitnica u usporedbi s njihovim zadovoljstvom. Nabildani ego u tom trenutku jednostavno nema cijenu, premda su ekscesi koje su oni napravili tek sjena onoga što rade pravi streakeri.

Neposredno prije početka turnira britanska policija oduzela je putovnice dvojici najpoznatijih streakera, Englezima Marku Robertsu i Craigu Bowleru. Sve kako bi ih spriječila u namjeri da u Njemačkoj ne naprave neki nestašluk.

- Namjeravao sam doći u Njemačku, ali sad neće biti ništa od toga - kazao je Roberts nakon policijske zapljene i dodao da se najviše veseli Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine jer mu tada putovnica neće trebati.

Zbog ulaska na teren tijekom Superbowla 2004. godine u Houstonu, Roberts je kažnjen izgonom iz SAD-a. Njegovi najčuveniji uleti bili su tijekom finala Wimbledona 2002. i fotografiranje s igračima Manchester Uniteda, a da nitko od njih nije shvatio da imaju čovjeka viška uza se.
- Svi me pitaju zašto to radim. Jednostavno volim nasmijati ljude. To je moj osnovni cilj - pojasnio je svoje motive Roberts.

 Od 1993. kada je u Hong Kongu prvi put završio na travnjaku pa do danas više od tristo puta utrčao je na teren. Svoje štoseve pomno planira i nije mu problem izdvojiti ni veliku količnu novca za kazne i ulaznice jer kao što i sam kaže - ništa se ne može mjeriti s osmijehom na ljudskim licima.