Netom nakon što je prije točno godinu dana spušten zastor na finale Svjetskog prvenstva, evocirali smo dirljive stihove našega pisca i pjesnika Augusta Harambašića, iz pjesme i “Hrvatskoj”:
Nek se diče Rusi svojom veličinom,
Il Francezi svojom slavnom otadžbinom,
Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom!
Ne zaviđam njima sve vrline ote:
Van Hrvatske za me ne ima ljepote,
Ja se dičim njome i njenim “barbarstvom”.
I tako, prošla je godina dana od naše ruske bajke, proći će i godine i desetljeća, a mi ćemo se beskonačno dičiti našim istetoviranim, plećatim, žilavim, neustrašivim “barbarima” u znojem natopljenima dresovima sa šahovnicom, čiji će fanatizam i zadivljujuća snaga volje, mišića, uma i nogometne vještine kojom su gotovo pokorili svijet ući u antologiju kao jedan od najvećih pothvata modernoga nogometa. Mala Hrvatska tek jednu stubu ispod svjetskog prijestolja, a ispod nje pokoreni i poraženi velikaši, Englezi i Rusi, tamo dalje i Nijemci, Argentinci, Brazilci, Španjolci. Nekada svjetski prvaci, a danas ni sluge moćnim Hrvatima.
Bilo je to mjesec drhtanja i živciranja, čupanja kose i neobuzdanoga vrištanja, nesputanih, nekontroliranih emocija koje su u nama izazvali Dalićevi izabranici. Hrvatska je, zahvaljujući svojoj darovitosti, zajedništvu i beskompromisnoj posvećenosti, u tih mjesec dana bila najgrandioznija, najuzbudljivija priča Svjetskog prvenstva!
Hrvatska je bila i drama, i vrtoglavi obrati, i neuništiva želja za dokazivanjem, jedan tako opojan, neodoljiv, magnetski privlačan, zavodljiv i izazovan nogomet s dušom, nogomet kakav nije igrala niti jedna reprezentacija svijeta!
Zamislite, ta Hrvatska je u prvom nastupu nakon Svjetskog prvenstva u Elcheu popila šesticu od Španjolaca, a mi smo joj – zapljeskali. I nema toga podbačaja, brodoloma ili neočekivanoga proklizavanja koje joj ne bismo oprostili.
Hrvatska je u Rusiji službeno bila druga, ali za nas je u svim elementima bila prva na svijetu! Prva po majstorstvu, znanju, emociji, fair playu. Prva po tetovažama, po ispijenim pivima, raspjevanosti i otkačenosti. Sjetite se, kada su ekshibicionisti iz Pussy Riota prekinuli finalnu utakmicu u Moskvi utrčavanjem na teren, dok se u ih zaštitari ganjali po travnjaku, “ludi” Brozović u sveopćem je metežu stavio na glavu njihovu kapu i nasmijao cijeli svijet. Kao da je da na vatrogasnoj zabavi u Okuju, a ne u finalu Svjetskog prvenstva.
Ako je izbornik Dalić bio naš vojskovođa, a Luka Modrić njegova produžena ruka i “kapetan cijelog Svjetskog prvenstva”, ništa manje zasluge za srebro ne pripadaju i ostaloj vatrenoj garnituri iz kvote 22, iz koje se sam izuzeo Nikola Kalinić. Svi oni i nakon SP-a doživljavali su svoje zvjezdane trenutke, a jedan od njih, Ivan Strinić, nakon SP-a više nije igrao. Hvala im, takve više nikada nećemo imati!
>>> Pogledajte najbolje trenutke s dočeka Vatrenih