Znate li tko je i odakle je bio trener koji je Dinamu, tada još Građanskom, donio prvi naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije, tamo još daleke 1923. godine? Nećete vjerovati, ali bio je to – Englez, jedini otočki stručnjak koji je radio u našemu nogometu, čuveni gospodin Arthur Gaskell, do tada bivši nogometaš i trener Bolton Wanderersa.
Englez Gaskell dao je dušu talentiranim igračima, uputio je momčad pravcem ondašnjih najboljih europskih momčadi, a generacije purgera crpile su znanja iz njegove nogometne škole, zapisano je u almanahu Građanskog. Gaskellov vrhunac na klupi plavih zbio se u travnju 1923. kada su moćni purgeri na turneji po Španjolskoj nadigrali Barcelonu i pobijedili je s 1:0.
Da je Arthur Gaskell živ, danas bi taj slavni nogometni stvaratelj sjedio u svečanoj loži moskovskoga Lužnjikija, ne samo kao engleski i hrvatski nego i ruski velikan. Naime, prije dolaska u Zagreb, Gaskell je još 1913. vodio i rusku reprezentaciju koja je u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici svladala Norvešku s 3:0.
>> Šaljite svoje navijačke fotografije i videosnimke na javi@vecernji.net i pokažete kako bodrite vatrene
A 95 godina nakon što je šarmantni Englez dao hrvatskom nogometu svjetsku legitimaciju, jedan radišni, skromni, nevjerojatno trenerski nadareni Livnjak upravo protiv Gaskellovih Engleza nadohvat je najveće hrvatske sportske senzacije, plasmana u finale Svjetskog prvenstva. Samo još jedan, mali korak dijeli Zlatka Dalića i njegove nogometaše od sportske i društvene besmrtnosti, dosega za svjetsku antologiju, u utakmici u kojoj nitko, osim njih samih, našim nogometašima nema pravo natovariti ni gram imperativa.
Oni – onako prkosni, ponosni, raspjevani, fascinantni u svakom pogledu – naravno vjeruju da su bolji od Engleza i da im finale ne može pobjeći. A čim sportaš nastupa s takvim gardom, naprosto je osuđen na uspjeh. S tim su stavom dinamovci ‘67. očitali lekciju Leedsu, krajem 90-ih plavi su šokirali hram engleskog nogometa Old Trafford odigravši 0:0 s Manchester Unitedom, ne tako davno i Mamićev Dinamo nokautirao je Arsenal u Maksimiru, a Bilićev trijumf s vatrenima na Wembleyu 2007. zvoni kao jedna od najvećih pobjeda reprezentacije. Ovih dana po Facebooku se širila duhovita objava jednoga Engleza s neočekivanom dozom respekta prema suparniku:
>> Pogledajte kakvu je poruku podrške Dalić dobio u Varaždinu
– Polufinale SP-a s Hrvatima za nas je ‘poklon’ kao Timu Henmanu 2001. polufinale Wimbledona s nepostavljenim Hrvatom.
A sjećate se sigurno kako je cijeli Otok tada naricao nad sudbinom svoga posrnulog teniskog heroja, istodobno diveći se upornosti, volji, emociji i strasti otkačenoga Gorana. Znaju Englezi da Dalić danas posjeduje najmanje 11 takvih “luđaka”, spremnih za najšokantniji ishod SP-a još od 1950. kada je mali, ali goropadni Urugvaj šokirao veliki Brazil.
Zvali su ih “garra charrua”, zbog ratničkoga duha njihovih plemena, nepokolebljive volje da se odupru nadmoćnijima i nikada se ne predaju. Sve te osobine u sebi nose Dalićevi igrači; garra charrua na hrvatski način!
Nitko na svijetu nije jači od nas! Na kraju, Englezima u nogometnom smislu moramo biti itekako zahvalni. Oni su krajem 19. stoljeća u Županju donijeli prvu nogometnu loptu i omogućili Hrvatima da počnu igrati nogomet. Danas će shvatiti kakvu su fatalnu pogrešku napravili...
>> Pogledajte kako hrvatski navijači slave pobjedu Hrvatske