"Lara, tata dolazi". Te riječi ispisane na kamenoj pločici u obliku srca ostavila je ovih dana na grobu svoje unuke majka nesretnog njemačkog vratara Roberta Enkea. Odmah pokraj groba dvogodišnje Lare Enke danas će u krugu najuže obitelji i prijatelja biti pokopani posmrtni ostaci tragično stradalog nogometaša i ljubimca njemačkih navijača Roberta Enkea. Posljednje počivalište oca i kćeri nalazi se nekoliko stotina metara od obiteljske kuće u kojoj je ostala živjeti Robertova supruga Teresa i njihova posvojena osmomjesečna kćerčica Leila.
Povorka od 35.000 ljudi
– Bio je i uspješan i bogat. Imao je obitelj... Naizgled sve što običan čovjek misli da mu treba za sreću. A opet, to nije bilo tako – govori moj "vodič" po Hannoveru, poznati tamošnji hrvatski poduzetnik Kristijan Lončar, dok zajedno sa mnom promatra okupljene ljude, uglavnom djecu s roditeljima, kako pale svijeće i ostavljaju cvijeće te ispisuju poruke ispred željezničke postaje Eilvese, nedaleko od mjesta pogibije omiljenog nogometaša mladih Nijemaca. Svijeće i cvijeće te Enkeove slike nalazimo i u središnjoj evangeličkoj crkvi Marktkirche. U nju je na misna slavlja često sa suprugom dolazio i Robert Enke. Potvrdila je to i nova biskupica Hannovera Margot Kössmann koja je dan nakon Robertove pogibije u Marktkirche predvodila večernju misu zadušnicu.
Ona je uz obitelj i prijatelje u crkvu dovela i vodstvo njemačke nogometne reprezentacije s igračima koje su predvodili izbornik Joachim Löw i kapetan Michael Ballack. Svi oni, zajedno s navijačima koji nisu mogli stati u katedralu, formirali su veličanstvenu posmrtnu povorku od 35 tisuća ljudi. Od središta grada išli su dva kilometra sa zapaljenim svijećama do stadiona AWD Arene, gdje su odali posljednju počast tragično preminulom vrataru.
– Ne, ti ne ideš sam – bila je simbolična poruka te tužne povorke.
Najbolje ocijenjeni vratar
U njoj je, prema svjedočenju Grge Miličevića, Ante Gudelja i Željka Grgića, bilo i iseljenih Hrvata. Nogometni stručnjak Grgo Miličević priča nam o ugledu što ga je Robert Enke stvorio kod suigrača i publike.
– Iako je prošle sezone Hannover 96 primio najviše golova, Enke je ocijenjen najboljim vratarom njemačke lige – kazuje Miličević, ističući pritom njegov poseban status kod domaće publike. O tome najbolji govori čest navijački slogan koji su uzvikivali kada bi Hannover gubio: Svi odlazite, samo Enke može ostati!
Josip Kvesić, vlasnik hrvatskog restorana "Brela", u koji nerijetko zalaze i igrači Hannovera 96, prenosi nam riječi Enkeovih suigrača kako Robert nije bio čovjek kafića niti je sa suigračima išao po restoranima.
– Nakon smrti kćerčice, potpuno se povukao u sebe. Zajedno sa suprugom angažirao se u radu zaklade za djecu koju su sami osnovali – kaže Kvesić.
U Enkeovo samoubojstvo nije posumnjao ni njegov dugogodišnji psihijatar iz Kölna dr. Valentin Markser, rođeni Osječanin za kojeg doznajemo da je nakon završetka rukometne karijere u Gummersbachu završio dva fakulteta te odlučio ostao raditi i živjeti u Njemačkoj.
Cijeli stadion je plakao a direktan prijenos sam gledao velika tuga kakva dugo u njemackoj nije videna.