Enrico Marotti (31), surfer iz Voloskog, po drugi put je postao svjetski prvak u disciplini slalom organizacije IFCA, članice Svjetskog jedriličarskog saveza. Zbilo se to u grčkom Parosu gdje se surfalo pet dana u vrlo raznolikim uvjetima. Naime, vjetar je puhao u rasponu od 10 do 40 čvorova, a hrvatski predstavnik pokazao se spremnim na sve uvjete.
- U deset održanih plovova osvojio sam četiri prva, tri druga te po jedno treće i četvrto mjesto i to je bilo dovoljno za zlato. A njega sam, zapravo, osigurao čak i prije završetka natjecanja o čemu vam govori i to da sam ja sakupio šest negativnih bodova, a prvi iza mene ih ima 19 - ispričao nam je Enrico prije no što će slušati hrvatsku himnu koja se, po drugi put na svjetskim prvenstvima, intonirala njemu u čast.
- Bilo je jako teško, fizički i psihički jer vi ste svaki dan po osam sati na moru. Postati jednom svjetski prvak može značiti i da ste na tom natjecanju imali i podosta sreće, da vam je sve išlo na ruku. No, kada i drugi put osvojite svjetsko zlato, e to već znači da si potvrdio kvalitetu - dodao je.
Vijest o ovom velikom uspjehu dojavio nam je Matko Jovanović, tim menadžer Košarkaškog kluba Cedevita Olimpija, koji je i sam natjecatelj u ovom sportu pa je, dok je njegova momčad sudjelovala na tuniru u Opatiji, svako jutro marljivo trenirao u Voloskom.
- Hvala Cedeviti koja je moj sponzor baš kao i Hrvatska turistička zajednica koja me uistinu kvalitetno prati.
Na njegovu sreću, ali to je očito zaslužio svojom sportskom izvrsnošću, prate ga i proizvođači dasaka i jedara.
- Ja sam tvornički vozač. JP Australia mi daje daske, a Neil Pryde jedra. Ja imam cijeli paket sponzora u industriji i izvan nje koji me podupiru jer bez sponzora sve ovo ne bi bilo moguće.
A bogme i bez kvalitetnih ljudi oko sebe.
- Jako mi puno pomažu moj mentalni trener Nenad Karabajić i fizioterapeut Marin Polonio, a i silno sam zahvalan djevojci Niki Cuculić koja nije mogla biti samnom jer se ona brine oko škole surfanja Marotti Windsurf Center.
Nerijetko je to, kao i ovom prilikom, prilično samačka stvar.
- Na natjecanje na kojem je nastupilo 60 natjecatelja, išao sam sam, s kombijem, kroz Srbiju, Kosovo i Makedoniju, a iz Atene sam do Farosa išao s trajektom. Ovo je individualni sport i u treningu sam sam pri čemu se svaki dan moram prisiliti da mi pristup bude ispravan, da budem dosljedan, da baš svaki dan dajem sve od sebe. Ovo nije ekipni sport da se, ako imaš loš dan, imaš na koga osloniti. Imaš samog sebe, doduše i ljude s kojima si se okružio no oni mi tijekom utrke ne mogu pomoći.
Ovo zlato ne znači da će Enrico u ostatku godine sve četiri u zrak.
- Ove sezone sam u Svjetskom kupu imao jedno šesto mjesto, u Izraelu, i drugo, u Bolu na Braču, a ovo je vrhunac sezone. I zato ću ja sada svakako malo guštati u ovom trenutku, no do kraja godine mene čeka još i Prvenstvo Europe te jedan Svjetski kup.
Čuvši da su i na Braču i na Pelješcu odlični uvjeti za surfanje pitali smo ga gdje se, po njemu, na Jadranu najbolje jedri?
- U Voloskom. Ondje imate tramontanu 220 dana u godini.
Kad već imamo svjetskog prvaka u jednoj tako atraktivnoj disciplini, pitali smo ga ima li izgleda da windsurfing slalom bude i olimpijski sport.
- Disciplina u kojoj sam se ja etabilirao jako je zastupljena i jedna je od najmasovnijih, ali još nije olimpijska. U Parizu će to biti foil koja je također zanimljiva pa razmišljam da li da se toga prihvatim.