Etto je igrač koji je najdulje u Dinamu. I daleko je od uobičajenog Brazilca, taj čak ne ide u Brazil ni kad je stanka u prvenstvu. Ostao je i sada, pripreme plavih čeka s obitelji u Zagrebu.
– Meni je bolje, ja imam dva doma, imam obitelj ovdje, imam i u Brazilu – govorio je Etto veselim glasom.
No, na spomen brazilske reprezentacije i njezinih mogućnosti u JAR-u, glas je postao ozbiljniji.
– Jesu jaki, ali ne baš previše – nije nudio uobičajeni optimizam.
Pa što im fali?
– Igrača, čovječe – gotovo je počeo vikati. I objasnio:
– Imamo deset veznih igrača, a samo jednog ofenzivnog. I sve je u redu kad je Kaka tu, a što ako se ozlijedi, tko će igrati?
Pogodili smo da Ettu na Dunginu popisu nedostaje Ronaldinho.
– Ma naravno, nije mi to jasno. I ne samo on, ima tu još igrača i iz Francuske, iz Brazila kao što su Neymar, Ganso... Ne razumijem zašto nije uzeo Ronaldinha, pa mogao mu je sjediti na klupi – pita se Etto.
Po imenima je Brazil ipak favorit.
– Ma ja se bojim i kako će skupinu proći. Bjelokosna Obala je gadna, Portugala me nije tako strah. A oni Sjevernokorejci, pa ako su kao južni, s njima je grozno teško igrati, takav stil nikome ne odgovara.
Etto nije u kontaktu s današnjim reprezentativcima Brazila.
– Jedini s kime sam igrao je Bruno Alves, no nismo više u kontaktu.
No, u reprezentaciji je, kaže Etto, jako veselo.
– Joooj, tamo se stalno svira, pleše, pjeva, cijelo vrijeme dok su u hotelu, svi su za bubnjevima. Jako su opušteni, možda bismo mi ovdje trebali biti malo opušteniji, iako možda ne baš tako kao oni.
I Etto je u Zagrebu svirao bubnjeve.
– Ništa više od toga, svirali smo dok su bili Carlos i Eduardo, sad sam ostao samo ja, Sammir i Dodo ne znaju svirati – požalio se Etto.
što me brišeš? znam ja čemu sammir i dodo sviraju i da me brišeš iz registra branitelja