Jučerašnjim slavljem nogometaši Dinama okončali su ovu ludu, zanimljivu, turbulentnu, a sada ipak tako uspješnu sezonu. Tako je jučerašnja utakmica s Rudešom bila samo posljednja forma kao uvod u veliko i nadasve zasluženo slavlje nakon osvajanje dvostruke krune, kojoj treba dodati i Superkup osvojen s Igorom Bišćanom. Slavlje je zasluženo jer je na kraju Dinamo pokazao da je i dalje najbolji bez obzira na sve teškoće koje je imao, na neka teška i neočekivana posrtanja. No, kad je trebalo 'zapeti', kad su na red došle ključne, sudbonosne utakmice, plavi su bili pravi i pomeli svoje najveće konkurente, Rijeku i Hajduk i u prvenstvu i u Kupu.
Tim trofejima valjda dodati i na kraju dobar rezultat u Europi. Iako su ispali u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Europsku ligu, iako su 'šepali' u slaboj skupini Konferencijske lige, na kraju su prezimili u Europi, u šesnaestini finala izbacili i jaki Betis te stigli do osmine natjecanja. I tu su bili blizu prolasku nakon 2:0 maksimirske pobjede nad PAOK-om, novim grčkim prvakom, no onda su u uzvratu doživjeli debakl i ispali s 1:5 porazom. I to je jedan od ključnih trenutaka za plave, da su ostali u Europi teško bi u domaćim natjecanjima stigli do naslova prvaka i osvajača Kupa.
Furiozno krenuli baš na Poljudu
Čak bi bilo jako upitno i kad bi odigrali zaostalu utakmicu s Varaždinom jer termina više nije bilo. No, taj teški poraz od PAOK-a dao je plavima zraka, konačno su mogli tijekom tjedna trenirati, normalno se pripremati za sljedeću utakmicu i to je na kraju došlo na pozitivnu naplatu. Nakon toga su zaredali sa sjajnom serijom pobjeda i tek jednim remijem u prvoj polufinalnoj utakmici Kupa s Rijekom.
Nakon poraza od PAOK-a novi 'okidač' bile su utakmice s Hajdukom, dvije u samo četiri dana, obje na Poljudu. I Dinamo je dobio obje sa po 1:0, onu u prvenstvu nešto teže jer su još igrali na način na koji su dotad igrali teže, europske utakmice, s više opreza, da bi potom trener Jakirović u Kupu krenuo u napad, promijenio formaciju i potpuno nadigrao Splićane. Povukao je prave poteze s kojima je Hajduk ispao iz utrke za oba trofeja.
No, onda je Rijeka postala najveća prijetnja Dinamu, igrala je sjajno, pobjeđivala i držala je vrh, sve dok nije kiksala u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive. Nakon tog posrtaja sve se u prvenstvu svodilo na jednu utakmicu, na derbi na Rujevici. I Dinamo je ponovno pokazao koliko ima kvalitete, iskustva, kako zna dobiti utakmicu kad je na travnjaku suparnik bolji, na kraju je okrenuo utakmicu i pobijedio te u sljedećem kolu pobjedom nad Osijek i matematički osigurao naslov prvaka.
U dvije utakmice finala Kupa na putu do Rabuzinova sunca ponovno je stajala Rijeka, nakon 0:0 u Maksimiru plavi su u uzvratu ponovno slavili na Rujevici. Pa potom i sa svojim navijačima na cesti i na dočeku u Maksimiru.
Osim tih poraza (PAOK) i pobjeda u važnim utakmicama, još su neke stvari imale veliki učinak na ovaj Dinamov put do slavlja. Prvo, velika je stvar što je Bruno Petković ostao u Dinamu i to plavi trebaju zahvaliti sad već smijenjenoj predsjednici Uprave Vlatki Peras. Petković je odigrao jako važnu ulogu u ovoj sezoni, prometnuo se u pravog vođu momčadi i s ostalim senatorima vodio plave svim opasnim zavojima na koje su nailazili, da bi onda prvi prošli ciljnom ravninom.
Stali su iza Jakirovića
Nakon poraza od AEK-a smijenjen je trener Igor Bišćan, a sličnu sudbinu skoro je nekoliko puta doživio i aktualni trener Sergej Jakirović. No, nekoliko puta sačuvala ga je predsjednica Uprave, a potom i nova vlast u Dinamu. Novi predsjednik Velimir Zajec stao je iza Jakirovića kad je Dinamo doživio taj sramotni poraz u Solunu, a sad je odbacio priče i o tome da ovaj trofejni trener neće voditi plave u novoj sezoni.
U ključne događaje svakako ulazi i promjena vlasti u Dinamu. Predugo je trajala borba oko toga, frakcije unutar kluba borile su se za prevlast, a to sigurno nije pomoglo momčadi. Iako su igrači govorili kako se oni s tim ne bave, kako razmišljaju samo o svojim izvedbama na terenu, nesigurnost pri pogledu u budućnost morala je i na njima ostaviti traga. Na kraju se su konačno dogodili izbori, pobijedila je navijačka struja koju je predvodio Velimir Zajec. U klub su ušli stručni ljudi i sve je nekako 'prodisalo'. Bilo bi nepravedno reći da za ova završna slavlja dijelom nije zaslužna i bivša vladajuća garnitura.
Na kraju, ipak najviše zasluga za sve imaju trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači Dinama, oni su iznijeli najveći teret, znaju što su sve prolazili i nije im bilo lako odigrati 59 utakmica u sezoni, to je novi Dinamov rekord po broju odigranih utakmica, dosad su najviše igrali 57 utakmica u sezoni. Nećemo o pojedincima, jer je svaki od njih imao sjajnih, ali i osrednjih pa i loših partija. Ovu tešku sezonu izgurali su kao momčad, Jakirović kaže da su oni imali svoj pravi mir i vjeru u sebe. Da nije bilo tako, teško da bi sinoć ludo slavili ovu veliku sezonu. Svaka čast dečki! Sad se lijepo odmorite, a nadamo se da u Europu krećete tek 20. kolovoza u play-offu Lige prvaka.
GALERIJA Dinamov spektakl u Zagrebu! Tisuće su u žarenoj atmosferi slavile s maksimirskim dečkima
Ključni trenutak je bio ostanak Vlatke Peras, koja je premostila smjenu Mirka Barišića i dolazak Velimira Zajeca. Vlatka Peras je u klubu bila od 1998. i naučila je, od Zdravka Mamića sve ono što je bitno za nogometni klub. Kako maznuti lovu, kako osigurati novac, kako manipulirati igračima i udovoljavati im, a i naučila je da klub mora biti korektan u plaćanju igrača. Nakon što je Dinamo osvojio prvenstvo, te nakon što je osvojio i kup, odmah slijedeće jutro je Peras smijenjena. Sve ostalo što u tekstu piše je točno, ispadanje iz Europe, ali nisu spomenuli pobjednički mentalitet od Ademija, Petkovića, Theophila, rast Baturine (mladom igraču treba vremena za kontinuitet). Rijeka je kiksala protiv Lokomotive, a Dinamo ih je u lošoj utakmici pobijedio na Rujevici. To je ključno. Ostanak Vlatke Peras, nedostatak pobjedničkog mentaliteta Rijeke i šampionski duh u Dinamovoj svlačionici jer imaju igrače koji su se naosvajali trofeja.