Mislim da niš' od toga. Hrabrost ili ludost, internet je potpuno zgužv'o papir, tako da...
Bila su to prva dva komentara na portalu Večernjeg lista kad je 15. ožujka za 19. ožujka najavljen prvi broj tjednika Max! I eto nas, tu smo još uvijek, sedam i pol godina kasnije, 399 brojeva kasnije. Dokaz je to da kvaliteta ipak može opstati i u surova vremena, kad je tržište zagušeno konkurencijom, posebno u sportu. Uostalom, nismo slučajno jedini sportski tjednik u Hrvatskoj.
I dok se ovih sedam i pol godina čini kratkotrajnima u kontekstu nekih zvučnijih medijskih imena, kao Večernjeg lista koji je proslavio 59 u srpnju, u kontekstu ubrzanog i modernog doba jedan tjednik s toliko brojeva svakako treba pohvaliti. Pa to činimo sami, ako neće netko drugi.
Od prvog broja do danas Max! je nastavio izlaziti subotom, ali mijenjao se format tjednika, mijenjao se papir pod rukom, mijenjao se broj stranica, mijenjali su se urednici. Dok je Mario Zorko postavio temelje kroz prvih 275 brojeva, Mladen Miletić na njima čvrsto stoji i vodi tjednik prema budućnosti. Ne treba zaboraviti na tom putu ni kladionicu Germania, koja je uz naš tjednik od ožujka 2016. godine. Upravo zato svakog ponedjeljka izlazi posebno izdanje za kladitelje u njenim poslovnicama.
>> Pogledajte i ekskluzivan razgovor s Nikom Čekom
U tom sad za nas povijesnom prvom broju naslovnicu su krasili Eduardo da Silva i Darijo Srna u prvom planu, a tad se najavljivao pohod Šahtara na domaće titule, pa i iznenađenje u Ligi prvaka. No, bio je to povod i da se najavi Europsko prvenstvo 2012. u Poljskoj i Ukrajini. Nažalost, nije Šahtar osvojio Ligu prvaka, a Hrvatska nije prošla skupinu s Italijom, Španjolskom i Irskom. Osim tog velikog vatrenog dvojca, s naslovnice je "stršao" Robert Prosinečki, novopristigli trener Crvene zvezde, a do njega Pau Gasol, koji se prisjetio kako je plakao na Olimpijskim igrama 1992. jer nije smio skupljati lopte Draženu Petroviću i Toniju Kukoču. Iz donjeg kutka najavljivala se tužna priča Ivice Olića, koji je ostao bez četiri godine starijeg brata kad je bio petogodišnjak. A cijelu naslovnicu uljepšala je Nives Celzijus otkrićem kakve nogometaše najviše voli.
Do danas se izgled naslovnice ponešto promijenio, Max! ima 82 stranice, obuhvaća što je više sportova moguće, s tim da u svakom broju neizostavno čitatelji mogu pročitati nešto o nogometu, košarci, rukometu, borilačkom sportu... Iza svih tih tekstova stoje ugledni novinari vezani uz Večernji list, s godinama i godinama novinarstva u svojim perima.
Upravo neki od njih i krase ovaj naš jubilarni 400. broj. Riječ je o Tomislavu Dasoviću, Damiru Mrvecu, Antonu Filiću, Draženu Brajdiću i Ozrenu Podnaru. Izabrali su 400 najvećih hrvatskih sportaša, a svaki od njih birao je u sferi sportova koje rade godinama. Pa tako Dasović i Podnar biraju najvećih 150 nogometaša u hrvatskoj povijesti, Mrvec bira atletičare, gimnastičare, ali i druge predstavnike "malih" sportova, Filić donosi 50 najvećih vaterpolista i tenisača, a Brajdić košarkaše, boksače, sportaše u raznim borilačkim sportovima, skijaše... Svoju će dozu novinarskog stila i kreacije unijeti u broj i Robert Junaci, tako što će podsjetiti na najveće uspjehe hrvatskog sporta od dana kad je Max! prvi put izašao pa sve do danas.
Naravno, izbor je subjektivan, ali s obzirom na brojku sportaša koji će biti objedinjeni, teško da će neko veliko ime biti izostavljeno. Kako bi sve bilo još transparentnije, svaki od autora podrobnije će objasniti kako je birao sportaše koje smatra najvećima u svojoj sferi. Ono što vam već na ovim početnim stranicama možemo otkriti da će svakako među imenima biti Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Goran Ivanišević, Davor Šuker, Bernard Vukas, Luka Modrić, Blanka Vlašić, Sandra Perković, Mirko Filipović, Valent i Martin Sinković, Marin Čilić, Janica i Ivica Kostelić... Velikani su to bez kojih niti jedan od izbora najvećih sportaša ne može proći. No, rijetki su izbori kao ovaj, u kojem se objedinjuje toliko sportaša s jednog prostora, jedne tako male zemlje, a tako bogate rezultatom i uspjesima. Ali i bogate jednim tjednikom kao Max!, koji je tu i dalje zbog vas, na čemu Vam dragi čitatelji hvala i neka zajedno stignemo i do 500. broja - najmanje.