Nedavno je intrigantno zazvučala jedna začuđujuće sugestivna izjava izvršnog direktora Hrvatskog nogometnog saveza Damira Vrbanovića.
Na pitanje – što će biti s izbornikom reprezentacije Antom Čačićem u slučaju da ne pobijedi Finsku, Vrbanović je odgovorio:
- Ozbiljni smo ljudi, sve su opcije na stolu, nitko ne dvoji da bi eventualni kiks bio neuspjeh za izbornika. Imamo plan B, život ide dalje, treba se suočiti s činjenicama ozbiljno i bez neke panike.
Što mislite kako se, kada je to čuo, osjećao Ante Čačić? I koju je poruku mogao iz svega iščitati, osim – ne pobijediš li Finsku, letiš!
Tako se Ante Čačić našao pred sudbinskim ispitom svoje izborničke karijere, doslovno borbom za ostanak na klupi vatrenih premda je još držao vodeću poziciju u kvalifikacijskoj skupini I sa 16 bodova (jednako kao Island). No, iako je Čačić fantastično ušao u kvalifikacije i premda se u lipnju ove godine činilo da je plasman na Svjetsko prvenstvo za Hrvatsku samo formalnost, uslijedila su dva uzastopna poraza u gostima, od Islanda i Turske, i situacija je odjednom postala dramatična.
Kako u HNS-u plasman na SP gledaju isključivo kroz financijske naočale, posljednje dvije utakmice kvalifikacija, s Finskom u Rijeci i Ukrajinom u Kijevu postale su najvažniji ispiti ove generacije vatrenih, budući da odlazak u Rusiju jamči HNS-u zaradu od najmanje 12,5 milijuna dolara. Ostane li HNS bez tog novca, poslovanje Kuće nogometa naći će se u ozbiljnim financijskim teškoćama.
Dakle, nije SP u Rusiji samo stvar prestiža i ugleda reprezentacije, nego je ono gotovo egzistencijalno pitanje za HNS, pa je utoliko i pritisak na izbornika veći.
A kako se Vrbanoviću otelo ono o “planu B”, sve se glasnije spominjao i potencijalni Čačićev nasljednik u liku 50-godišnjeg Zlatka Dalića, stručnjaka koji se proslavio na Bliskom istoku, osvojivši naslov prvaka i dva kupa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima s Al Ainom, koji je prošle godine doveo i do finala azijske Lige prvaka. Dalić se nedavno s odmora u Dubaiju javio za sportski tjednik Max, gdje je pregovarao s nekim bliskoistočnim klubovima, no nije prihvatio ni jednu ponudu.
- Nakon rastanka s Al Ainom (u siječnju ove godine, nap. a.) odlučio sam uzeti nekoliko mjeseci odmora. Sada je taj odmor završio i u fazi sam razmatranja opcija za nastavak karijere. U konkurenciji sam za izbornika Ujedinjenih Arapskih Emirata, a uz Klinsmanna, Magatha i Terima i kandidat za trenera iranskog Esteghlala – kazao je tada Dalić te na pitanje da je nakon razlaza s Al Ainom izjavio kako bi se u Hrvatsku vratio samo kao izbornik odgovorio sljedeće:
- Svakome hrvatskom treneru bila bi čast i ponos voditi hrvatsku reprezentaciju, pa tako i meni. Međutim, nisam od onih koji svoje ambicije grade na nečijem neuspjehu. Našoj reprezentaciji od srca želim da pobijedi u obje utakmice kvalifikacija i otputuje na Svjetsko prvenstvo u Rusiju – govorio je Dalić i komentirao što bi se dogodilo kad bi stigao Šukerov poziv.
- Ako taj poziv dođe, bit ću spreman. Ako ne dođe, bit ću strpljiv i čekati, još sam mlad. Jedno je sigurno: ja nikoga neću zvati, gurati se i nametati. Kada sam prije koju godinu dobio ponudu iz Saudijske Arabije, bio sam spreman i pješice ići tamo. Danas imam svoje trenersko ime, izgradio sam si renome i nikome se više ne moram dokazivati. Ako me tko traži, zna gdje sam – zaključio je Dalić, koji je posljednji posao u Hrvatskoj imao u Slavenu Belupu još prije sedam godina.
Od tada je vodio saudijske klubove Al Faisaly i Al Hilal te emiratski Al Ain, s kojim je osvojio tri trofeja. Uz Branka Ivankovića, najcjenjeniji je hrvatski trener u Aziji, a u Europi je, osim hrvatskih klubova, vodio albanski Dinamo iz Tirane.
A što mu je zajedničko s Davorom Šukerom? Livanjsko porijeklo. Šukerov je otac iz mjesta Lištana, a Dalić je, kako sam za sebe kaže, ponosni Livnjak. Sada će Livnjaci surađivati i u hrvatskoj reprezentaciji.