Derbi Dinamo – Hajduk, a na suprotstavljenim klupama dvojica – dinamovaca. Sudbina se, naime, poigrala s nekadašnjim Dinamovim kadetom i juniorom Željkom Kopićem (40), koji će svoj premijerni nastup u derbiju odraditi upravo protiv kluba u kojemu je igrački stasao.
Mario Cvitanović (42) i Željko Kopić dvojica su nadobudnih, plemenitih, darovitih, beskompromisnih i beskrajno ambicioznih izdanaka Nogometne akademije HNS-a. Kopić je na njoj diplomirao 2009. godine s diplomskim pod nazivom “Metodika obuke faze obrane u sustavu igre 1-4-4-2”, pod mentorstvom Romea Jozaka, dok je Cvitanovićev rad, obranjen 2016. godine, mentorirao prof. Branimir Ujević.
– Željka sam, kad je bio student, doživio kao vrlo inteligentnog, pronicljiva momka. Jedna generacija Akademije izbaci dvadesetak trenera s PRO-licencijom, ali samo za nekolicinu njih možemo reći da su zaista vrhunski u svojem poslu. Ta je diploma, naime, samo dozvola za rad, kao što je imaju i svi diplomirani stomatolozi, a svi mi znamo kod kojih bismo pet stomatologa išli. Kopiću je trenerski posao u krvi, on je ambiciozan, studiozan tip, ona vrsta koja grize dok ne ostvari ono što si je zacrtao. Znate kako se kod nas teško probiti do vrha ako nisi veliko ime, ali Kopić je, zahvaljujući svojoj upornosti, to uspio. I uvjeren sam da se on neće zaustaviti samo na Hajduku, nego da će i u inozemstvu dobiti još bolju priliku. Jer će radom u Hajduku samo još napredovati – kazao nam je Jozak.
Isklesani mišićavko
Kako je takav trenerski talent Dinamu prošao ispod radara?
– Nije Kopić Dinamu prošao ispod radara. Zdravko Mamić izuzetno ga cijeni i pouzdano znam da je Kopić, prije negoli je preuzeo Slaven Belupo, bio odabran za trenera Dinama 2. Tada je procijenio da bi za njegov razvoj u tom trenutku bilo bolje preuzeti prvoligašku momčad. I dobro je procijenio – dodao je Jozak.
Zanimljivo, Kopić i Cvitanović u jednom su razdoblju igračke karijere u isto vrijeme bili u Dinamu. Željko u juniorima, Mario već u seniorima, kao talentirani 20-godišnji isklesani mišićavko pristigao iz velikogoričkog Radnika.
Obojica su u jednom razdoblju svojih karijera bila u rukama trenerskog majstora, profesora Hrvoja Braovića.
– Kopić je u Dinamo došao iz Osijeka i priključio se bio našim kadetima, u generaciji Bišćana, Stanekovića, Franje, Ilečića, Gazilja, Mazarekića... Bio je povučen, miran, skroman, a kao igrač bio je vrlo kreativan, imao je finoću, mekoću, igrao mi je iza dvije špice ili špicu. U toj generaciji 16-godišnjaka on je bio među najboljima u Hrvatskoj i zaista ne znam kako je poslije došlo do zastoja i zašto nije postao vrhunski nogometaš. Meni je u ruke ponovno došao u Hrvatskom dragovoljcu, u 2. HNL-u, kada je već bio iskusniji i bio mi je nositelj igre – prisjetio se Braović.
Je li vas iznenadio Kopićev streloviti trenerski uspon?
– Trener je to koji se probijao težim putem, počevši iz malih klubova, u kojima nisu tekli med i mlijeko. Nije imao idealne radne uvjete, ni financijske, pa je bio prisiljen improvizirati, prilagođavati se, i tu je svojom inteligencijom i prilagodljivošću pokazao iznimne situacijske sposobnosti. Kopić je imao svoju viziju, znao je što hoće i ništa ga na tom putu nije moglo pokolebati. Krenuo je iz blata, poput mene, i došao do vrha. To je najprirodniji put za trenera i zaista mi je drago da sada bere plodove svoje predanosti profesiji i poštenog rada. Nitko mu ništa nije poklonio – nastavlja Braović.
Doveo ga Jurčić Miš
Sjećate li se prvog susreta s Marijem Cvitanovićem?
– Došao je s 20 godina iz Velike Gorice, doveo ga je na probu njegov pokojni privatni trener Zdravko Jurčić Miš. Kada sam vidio dečka, bio sam impresioniran njegovim fizičkim izgledom, što mi je odmah reklo da Mario ulaže u sebe, i tu je dobio plus. Kako je vrijeme prolazilo, on je samo usavršavao svoje funkcionalne i motoričke sposobnosti demonstrirajući nevjerojatnu upornost, odgovornost, želju za radom. I strelovito je napredovao. Taj briljantni “marinac” uskoro se izborio za poziciju člana prve momčadi, za poziciju u jednoj od najboljih Dinamovih generacija dosad i postao reprezentativac – naglasio je Braović i dodao:
– Impresioniralo me kod njega što nije poznavao strah, imao je top u lijevoj nozi, volio je duel, u njemu je bio čvrst i beskompromisan. Divota je bila s njim raditi. Taj nikada nije postavio pitanje zašto.
Kakav je kao trener?
– Pratio sam ga još dok je vodio Dinamove juniore. Kod njega se u momčadi zna red i, čim vidi da netko nešto čini neispravno, on odmah burno reagira s klupe. Mario je igrao u Italiji i Njemačkoj i odande donio visoke zahtjeve. Sve radi po kriterijima struke i tko se u njih ne uklopi, teško može egzistirati kod njega. Možda je u nekim stvarima i preprincipijelan, ali njegov je Dinamo dobar proizvod, iako mu, kao i Ottu, trebaju “noch zwei”, još dvojica igrača. Oni bi mu još podigli kvalitetu – zaključio je Braović.
Dražen Besek: "Današnji HNK Hajduk Split i GNK Dinamo Zagreb? Ma, ne mogu stati u istu rečenicu. Dinamo je pet do deset koplja iznad Hajduka, i ne vjerujem da će se to ubrzo promijeniti. Dinamo je danas europski organiziran klub. Točno se zna tko šta radi. Zato igrači i vole dolaziti u Dinamo. Hajduk je sve to imao, ali je onda organizacijski lutao, sad se napokon polako vraća.