Mario Cvitanović na klupi Dinama krenuo je odlično, prošao je, doduše teško, u četvrto pretkolo Europske lige, u domaćem je prvenstvu pobijedio sve, tek je ‘zaštekao’ u Osijeku, ali iz serije derbija, s Osijekom, Hajdukom i Rijekom, uzeo je sedam bodova i nakon pet odigranih kola na prvom je mjestu.
Velika većina novoustoličenih trenera ponudit će vam priču kako još puno trebaju raditi, kako će momčad izgledati još bolje. Slično nam je govorio i Mario Cvitanović nakon svih dosadašnjih utakmica, nije mijenjao svoja izlaganja ni nakon pobjede nad Hajdukom, pa ni nakon što je postao prvi trener koji je srušio Rijeku na Rujevici. Nakon tog 2:0 slavlja, ponovno je povukao ‘ručnu kočnicu’.
Bio je blizu otkazu u Dinamu
– Nema euforije, samo rad, treba ostati čvrsto na zemlji i vjerovati – poručio je mladi stručnjak.
E sad, u čemu je razlika njegove priče i brojnih trenera koji su prošli kroz Dinamo (i druge klubove). On to doista i misli, Cvitanović drži da je tek na početku, da ova momčad može još bolje. To još, naravno ne znači da će uspjeti, ali ako doista u sebi nosi takav stav, onda se Dinamo ima čemu nadati. Zasad mu ide dobro, očito je i momčad prepoznala svog trenera, prihvatila ga. Prvo što je tražio od svojih igrača kada je postao trener prve momčad bila je emocija. I dobio ju je, vidjeli smo na Rujevici istinsku emociju kod igrača Dinama, nikakvo ishitreno ili odglumljeno slavlje, vidjeli smo sreću koju je Cvitanović i tražio od svojih igrača prije utakmice, kako bi se onda veselili i nakon nje.
Vjerujemo da doista misli kako s tom momčadi treba još puno raditi jer to je naučio kao igrač. Puno je toga naučio od pokojnog Zdravka Jurčića Miša koji je radne navike, predanost poslu, sistematičnost prenio na njega kao i na Krunu Jurčića, na Darija Šimića.
Cvitanović je mlad trener, tek su mu 42 godine, ovo mu je prvi samostalni trenerski posao u prvoj momčadi, ali nije neiskusan. U Zagrebu je asistirao Ćiri Blaževiću, bio je skaut izbornicima Igoru Štimcu i Niki Kovaču, a onda je došao u Dinamo i vodio juniore. Igrao je s njima Ligu prvaka, prošao skupinu, bio je prvim ispred Arsenala, Olympiakosa i Bayerna, u četvrtfinalu su prošli i Anderlecht, u Zagreb je trebala potom doći i Barcelona, ali su plavi izbačeni jer je zaigrao kartonirani Matija Fintić.
No, u toj sjajnoj generaciji Cvitanović je radio odličan posao, potom je preuzeo drugu momčad Dinama, a onda, kad se već pričalo da će dobiti otkaz u Dinamu, otkaz je dobio Ivajlo Petev i Cvitanović je dobio životnu priliku, klupu prve momčadi Dinama.
Tu je priliku zasad iskoristio, iskoristit će ju i bolje ako ostane pri svojoj devizi kako je tek na početku. I to ne samo momčad nego i on, s poslom trenera Dinama valjda se znati nositi, Cvitanović je kao igrač dugo bio u Dinamu, pa sad već i kao trener i zna da dva, tri kriva koraka mogu promijeniti tu sliku uspješnosti.
Derbiji su mu otvorili put
Uostalom, već smo rekli da je bio blizu otkazu u drugoj momčadi.
Zasad je pokazao da zna svojoj momčadi staviti ‘glave skup’, plavi sve više postaju momčad, a pobjede protiv Hajduka i Rijeke važan su korak, ne čak u bodovnom smislu, za Dinamo. Može ih to još dići, još više sjediniti, pa svaki igrač koji bude ulazio u igru željet će se još više dokazati. I zato je važna i ta utakmica u četvrtak sa Skenderbeuom, tu treba pokazati da plavi u kontinuitetu mogu dobro igrati.
Pokazao je i da ima taktičke vizije, da ima ideju, i da zna voditi utakmicu, ima reakciju. Ovaj uspješan početak i Cvitanoviću je dobra odskočna daska na putu da postane pravi trener, pogriješit će ako misli da to već jest.
Ajmo Dinamo!