U crtanim filmovima taj osjećaj znaju maštovito prikazati brisanjem znoja s čela uz obvezan uzdah olakšanja. Takav je dojam bio nakon prve utakmice hrvatske reprezentacije u zagrebačkoj Areni.
Da, baš onoj Areni koja je prošla sve i svašta u onim mjesecima nervoze pred Svjetsko. Gotovo bi jednak osjećaj bio i da nismo pobijedili. Ali, srećom, jesmo.
I ovo 'srećom' ne stoji tu zbog toga što je naše razigrane dečke pomazila sreća, nego 'prvo, pa muško' puno bolje zvuči od onog utješnog 'prvi se mačići u vodu bacaju'. Sad kad smo obrisali znoj sa čela, možemo dalje.
Ipak, jedne bi mačiće bilo dobro baciti, a ovaj put to su navijači.
Danima smo slušali kako Zagreb sigurno neće moći nadmašiti Split, da je ono što je naše dečke dočekalo u Splitu vrhunac i da bolje ne može. I stvarno mi je već bilo dosta tih navijačkih 'tenzija' koje ne vode nikamo. Bila sam uvjerena da će Zagrepčani, svojstveno sebi, iz inata svima biti glasniji od svih onih morskih pjesama...
Malo pogriješih.
Negdje u prvim danima ove godine vraćala sam se autobusom iz Zadra. Ubrzo nakon što smo se smjestili ustanovila sam da iza mene sjedi 'tiha' djevojka koja se nije željela nametati... Ali je baš u busu odlučila otprilike trećinu svoji prijatelja, poznanika i sličnih obavijestiti da se vraća u Zagreb, prokomentirati izlazak večer prije, provjeriti je li prijatelj koji se jučer opio dobro, naglasiti da treba nabaviti karte za prvenstvo od svog prijatelja koji je sad slavan...
- Moramo srediti karte! Pitat ću ja Dragu! Malo mi neugodno, sigurno ga svi žicaju... A valjda ćemo nekako nabavit. Nego, znaš šta - moramo u šoping! Obavezno prije prvenstva! Ali ono, veliki šoping!
Šok i nevjerica. Nije mi jasno kako točno funkcionira mozak koji 'na prvu' poveže šoping i Svjetsko rukometno prvenstvo? Ali sumnjam da je taj šoping uključivao mnoštvo kockica.
Split je dišpetan i glasan, Varaždin je miran i pitom, Osijek povučen i tih, Zadar konfliktan i bučan... Zagreb? Zagreb je fensi.
I takvo je bilo i navijanje prve večeri koja se treba pamtiti. Na gol se dižeš i vičeš, kad 'oni' vode - kuš! Pred kraj vičeš malo jače. I klasik 'Samo je jedno u mom životu vrijedno'...
Ono 'može li Zagreb glasnije od Splita' stvarno me živciralo.
- Malo glasnije to navijanje, ovo je za 'biip'! - stigla mi je poruka za vrijeme utakmice. I tad sam malo pregrizla jezik.
Zagreb je fensi. Zagreb to radi u rukavicama. I ne znači to da mu je manje stalo. Nego mu je samo malo više stalo do... šopinga.
Nema veze, šoping mačiće ćemo baciti u vodu. Kroz koji dan dolaze oni koji su karte nabavili odavno, ne razmišljajući hoće li stići u obilazak centara prije toga. Oni koji ih još nemaju - sigurno neće 'baciti' tolko novca na sad basnoslovno skupe karte, kad ga mogu puno bolje potrošiti.
Mađari su pali. Idemo dalje, rekli bi neki. Pa ako i dalje bude fensi... Pravo nam budi, rekli bi 'u narodu'.