Nakon puno povika oko toga tko treba ići na olimpijski kvalifikacijski turnir, a nekima je bilo sporno čak i njegovo ime, Filip Grgić uspio je izboriti pravo nastupa na Olimpijskim igrama u kategoriji do 68 kilograma. Lovre Brečić (58 kg) nažalost nije, no on je od vodstva Hrvatskog te-kvon-do saveza procijenjen većom perspektivom nego što je to teškaš Vedran Golec, oko čijeg se nenastupanja digla velika prašina.
Proračun od 500.000 eura
Za uvod u razgovor s Grgićem porazgovarali smo i s, od nekih, prozivanim direktorom reprezentacije Perom Josipovićem.
- U posljednjih šest godina, otkako obnašam tu dužnost, imamo jednu olimpijsku, šest svjetskih i 16 europskih medalja, a i aktualni smo ekipni prvaci Europe u ženskoj konkurenciji i ukupno. Osim toga, juniorke su nam također prvakinje Europe što znači da imamo budućnost. Ako smo "luzeri", kakvim nas pokušavaju oslikati neki ljudi iz hrvatskog te-kvon-doa, pa kako smo to onda sve uspjeli napraviti i to uz proračun Saveza od pola milijuna eura, pored Britanaca koji imaju sedam, Turaka sa šest i Francuza s pet milijuna eura u proračunu. Valjda iza toga stoji i neko znanje koje nam daje za pravo da procjenjujemo tko ima veće izglede za plasman na OI.
Objasnio je Josipović i to kako je došlo do odluke da među četiri kandidata na kvalifikacije ne idu Golec i Kanaet.
- Jedan od parametara bio je taj da je na međunarodnim turnirima Brečić imao 66,7 posto pobjeda, Grgić 66,3 posto, Kanaet 50 posto, a Golec 47,9 posto. Osim toga, u Golecovoj su kategoriji kao neplasirani borci za Rio bili još i olimpijski pobjednik Molfetta i aktualni europski prvak Silla. Zanimljivo je da su obojica na rang-listi iza Goleca jer jednostavno nisu nastupali na toliko turnira na koliko i naš teškaš.
Fejziću su dva puta brojili
Procjena Filipa Grgića bila je pun pogodak. Uostalom, bivši svjetski prvak (2007.) i dvostruki europski doprvak (2010. i 2012.) svojom je predanošću zaslužio i treću priliku da se izbori za olimpijsku vizu.
- Još otkako sam postao svjetski prvak moj je najveći san bio nastupiti na OI. Dugo sam to sanjao i konačno uspio jer sam se za ovo natjecanje pripremio bolje nego ikad dosad. Uoči Pekinga sam kao svjetski prvak do 62 kg skidao kilograme za kategoriju do 58 kg i naletio u ždrijebu na Španjolca Ramosa, aktualnog svjetskog prvaka iz te kategorije. Prije Londona izgubio sam od Srbina Fejzića, no ovaj put sam ja njega izbacio jer sam se bolje taktički spremio. Na koncu je to bila jedna od mojih atraktivnijih borbi u karijeri, s dva brojenja.
Neki će reći da je Filip premlad, a imao je samo 17 godina, postao svjetski prvak jer si je time još golobrad natovario velika očekivanja sportskog mu okruženja i otežao nastavak karijere. Uostalom, s tim je zlatom tada iznenadio i samog sebe.
- Još sam kao mali sanjao da postanem svjetski prvak, no kada sam to postao tako mlad, u tom trenutku ni ja nisam bio svjestan što to sve znači. Osim toga, ovo je borilački sport kontaktnog tipa i jako je teško bilo što predvidjeti. Budući da nastupam u najbrojnijoj kategoriji, bilo bi nezahvalno reći da sam nezadovoljan karijerom koja sadrži jedno svjetsko zlato i dva europska srebra.
Čestitke Filipu,sa željom da se vrati s olimpijskom medaljom.