Do kraja ove godine mogao bih se boriti 
za europski naslov

Možda će vam biti čudno ako ustvrdimo da je dobro što je naš elitni teškaš Filip Hrgović (25) svojeg četvrtog profesionalnog protivnika Irca Seana Turnera nije pobijedio nokautom, no tako razmišlja i njegov trener Yousef Hasan:


– Nama je od nokauta važnije saznanje da Filip bez problema može izdržati osam rundi, jer dosad je najduže boksao sedam, i to u finalu Svjetske lige. Po njegovu disanju u pauzama između rundi ja vidim u kojoj mjeri je umoran, a činilo mi se da je ovaj put mogao boksati i 10 rundi.

Što pak o svemu kaže sam borac s obzirom na to da svaki od njih voli borbu što prije završiti?

Bolji os Tony Yoke


– Ja sam bio spreman da ga, ako ga dobro pogodim, i završim. No već nakon druge runde sam vidio da će to ići na bodove. Jer čovjek je čvrst i opasan i nije bilo potrebe da ulazim u bilo kakvu rizičnu razmjenu.


Da je pobijedio nokautom, to bi mu donijelo veći pomak na rang-ljestvici, no Filip time nije opterećen:


– U ovu borbu sam ušao kao 61. teškaš svijeta, a nakon ove pobjede sam 41. na boxrecu. Što se pak tiče WBC-a, tu sam bio 35., no oni svoju rang-listu rade periodično pa ću i tu napredovati.
S obzirom na to da je uoči prve profesionalne borbe bio iznad 800-tog mjesta, takav pomak u nepunih pet mjeseci jest sjajan, tim više što se brže spušta od svojih najvećih rivala iz amaterskih dana. Olimpijski pobjednik iz Rija Tony Yoka je 81., a olimpijski doprvak Joe Joyce je na 156. mjestu.

Dakako, sve to u svijetu sporta kojim drmaju promotori i menadžeri ne znači da oni neće prije dobiti borbu za neki naslov od našeg Hrge:


– Već za kraj ove ili početak sljedeće godine moj promotor Kalle Sauerland planira neku borbu za pojas, a to bi mogla biti ili borba za europski naslov ili pojas interkontinentalnog prvaka. Možda se to nekome čini odveć brzo, no moj prijatelj mi je jednom rekao: “Ako želiš biti skroman, onda odi na Velebit čuvati ovce, a ako želiš biti prvak, onda moraš stalno tražiti više”. A ja držim da sam već toliko spreman da mogu pobijediti protivnika kao što je europski prvak Turčin Agit Kabayel, koji je taj naslov osvojio protiv Derecka Chisore.


Budući da rejting ne mora uvijek biti slika aktualne vrijednosti nekog boksača, nas je zanimalo to što Filip osjeća, koliko je realno udaljen od svjetskog vrha.


– S obzirom na to da sam sparirao s najboljima na svijetu, kao što su Wilder i Kličko, ja imam osjećaj da mogu svakoga pobijediti, pa čak i najbolje borce današnjice poput Joshue, Povjetkina, Ortiza, Parkera... No treba biti realan i reći da sam ovog trenutka u rangu boraca kao što su Chisora, White, Miller, a njih u deset rundi mogu dobiti već sutra. Za one najbolje mi nedostaje još desetak mečeva dodatnog iskustva, a i moram se još boksati, ispraviti neke sitnice, naviknuti se na visoki broj rundi. Držim da se tehnički sa svima njima mogu nositi, no nije lako uzeti naslov i s tim se nositi. Borbe s takvim borcima ipak su više od boksa, svojevrsni megaspektakli, psihički vrlo zahtjevni. I tak tada ćemo vidjeti od kakvog sam materijala građen.


Prvi put na svojim profesionalnim borbama Filip je imao podršku navijača pristiglih iz Hrvatske, a s njima se i odlučio vratiti u Zagreb odustavši od komfornijeg leta zrakoplovom s kojim se pak vratio njegov trener.

Navijači došli kombijem

– U iznajmljenom kombiju došli su i članovi moje obitelj, dvojica braće, mlađa sestra, nećak... Budući da se s njima u posljednje vrijeme ionako malo viđam, ovo je bio dobar način da se družimo. Jer već sam prolupao od izolacije u tim pripremnim kampovima, počeo sam razgovarati sam sa sobom. I zato jedva čekam da bude gotovo moj trening-centar u Novom Jelkovcu koji će na 300 četvornih metara imati olimpijski ring, dizačko postolje, teretanu, traku za trčanje, pokretnu vreću, dvije male svlačionice i saunu. Tada ću se moći pripremati u svojem gradu, a u izolaciju ću odlaziti samo onih sedam dana uoči borbe.