Četrnaestominutnim videom objavljenim na njegovu Facebook-profilu, od svojih fanova diljem svijeta oprostio se 42-godišnji Manny Pacquiao.
Nakon ovoljetnog poraza od Kubanca Ugasa, kada je izgubio svoj WBA pojas u supervelteru, legendarni boksač shvatio je da mu “datum proizvodnje” ne ide u prilog i da su otupjela njegova najjača oružja – iznimna brzina i sjajan rad nogu.
Voditi državu je nešto drugo
Ovaj lav u džepnom pakiranju (166 cm) jedan je od najvećih boksača svih vremena, a po nekim kriterijima (broj kategorija u kojima je bio svjetski prvak, a ima ih osam) i najveći. A jedinstven je i po tome da je bio svjetski prvak u četiri desetljeća, od kraja 90-ih pa sve do kolovoza 2021.
Osim po navedenom, PacMan je rekorder (zajedno s Floydom Mayweatherom) po broju prodanih “pay-per-view” (PPV) prijenosa jer je njihov međusobni meč iz 2015. potaknuo 4,6 milijuna kućanstava na kupnju televizijskog prijenosa.
Mannyjeve 24 borbe “plati pa gledaj” generirale su 20 milijuna kupaca, odnosno 1,25 milijarde američkih dolara zarade. A sve to, pa tako i njegove 62 pobjede u 72 profesionalna nastupa, učinilo ga je iznimno popularnim na njegovim Filipinima, u državi od 110 milijuna stanovnika.
O kakvoj se lokalnoj popularnosti ovog svjetski poznatog sportaša radi, ispričala nam je Mielyne Linga Celić, Filipinka koja već četiri godine živi u Hrvatskoj, točnije u Slivnu, u šibenskom zaleđu.
– Kad god da se Manny borio, na ulici ne bi bilo nikoga. Cijela nacija je pred televizijskim ekranima i svi su toliko zaokupljeni da bi im potencijalni lopov iz dvorišta mogao odnijeti što god da poželi. On je naše sportsko božanstvo jer Filipini nikad nisu imali uspješnijeg sportaša na svjetskog sceni od njega.
U isto se i osobno uvjerio i kineziolog Zlatko Celić koji s Mielyne ima dvoje djece, dvogodišnju Mariju i jednogodišnjeg Šimuna. Za jednog od njegovih posjeta Filipinima dogodio se i PacManov meč:
– Kada Manny boksa, cijela država ne diše, to je prava mobilizacija. On je filipinska ikona u pravom smislu te riječi. Hrvati vole svoje vrhunske sportaše, no takvu razinu obožavanja u Hrvatskoj, kakvu je uživao Pacquiao, ipak nisam kod nas zamijetio.
Bez obveznih treninga, priprema i borbi, Pacquiao će se sada moći posvetiti političkoj karijeri u kojoj je već zakoračio na dvije utjecajne razine. Najprije je bio izabran za zastupnika u donjem domu filipinskog parlamenta (2010.),, a potom i za senatora (2016.). A sljedeći cilj mu je, on je to i objavio, naslijediti Dutertea i postati predsjednikom države koju čini 7640 otoka.
Ima li PacMan, pitamo hrvatsku Filipinku Mielyn, za takvo što izgleda jer borba u koju se sada upušta zahtijeva neke potpuno drugačije vještine od aperkata i krošea?
– Koliko god da je uspješan u sportu, čini mi se da mu bi mu za vođenje države trebalo više iskustva i znanja kako bi se uspješno borio s ekonomskim i socijalnim problemima koje Filipini imaju.
I doista, to primjećuju i tamošnji politički analitičari. Što se pak tiče naroda, on ga može animirati svojom sportskom popularnošću, ali i izjavama poput ove:
– Oni koji rade za našu vladu i kradu iz njezine blagajne bit će uskoro u zatvoru. Isteklo im je vrijeme.
Ono što se glasačima zacijelo sviđa jest i njegova životna priča; Manny je rođen u siromašnoj obitelji sa šestero djece koja nije imala financijskog uporišta da ga školuje. S 14 godina doselio se u Manilu gdje je živio na ulici i radio kao građevinski radnik, a dobar dio svoje zarade slao bi samohranoj majci koja se od njegova oca rastala kada je Manny pohađao šesti razred.
Povremeno igrao košarku
Nakon osnovne krenuo je u srednju školu, ali ju je napustio zbog ekstremnog siromaštva, da bi spas pronašao u boksu. Maturirao je tek s 29 godina, kada je već imao iza sebe 48 profesionalnih mečeva i praktički osigurao egzistenciju.
Drugi najdraži Mannyjev sport bio je košarka koju je, povremeno, igrao u profesionalnoj filipinskoj ligi (PBA) nakon čega je osnovao svoju poluprofesionalnu ligu (MPBL).
Pacquiao je veliki vjernik, zahvaljuje Bogu za sve što je postigao, a pomoć će mu itekako trebati i u politici. Jer, u svijetu u kojem gradi novu karijeru puno je više niskih udaraca nego u boksu.