Posljednjeg dana četverodnevnih kajakaško-kanuističkih natjecanja u sprinterskim disciplinama na Europskim igrama u Krakovu, Hrvatska je u finalima imala dvije predstavnice ali ni jednu na medaljaškom postolju.
A bliže medalji bila je Anamarija Govorčinović koja je bila četvrta u kajaku na 500 metara. Brže od nje bile su zlatna Dankinja Emma Jorgensen, srebrna Mađarica Alida Gazso i brončana Srpkinja Milica Novaković.
A do te medalje srpsku je sportašice doveo njen suprug, i trener, bivši hrvatski reprezentativac, danas 26-godišnji Antun Novaković. A ovaj Brođanin je vrlo mlad završio natjecateljsku karijeru (zbog bolesti) ali je očito perspektivan trener kada je svoju suprugu Milicu (35) doveo na pobjedničko postolje i nakon što je postala majka.
No, vratimo se mi našim curama, točnije prošlogodišnjoj svjetskoj doprvakinji Anamariji Govorčinović koja je ovako prokomentirala svoj nastup:
- Bila je to jako dobra utrka, bilo je gusto, kako sam i očekivala, i nedostajalo je malo sreće. Nisam razočarana ali nisam ni presretna.
Je li smetalo to što je kišilo?
- Ne, bilo je zapravo idealno. Nije bilo vruće ni sparno pa ni ova kišica nije smetala.
Ima li neki dio staze s kojim nije zadovoljna?
- Možda sam u finišu mogla biti bolja. Tempo utrke je bio dosta jak, išlo se dosta brzo a ja sam pokušavala zadržati priključak s vodećima. No, imale su prejak finiš.
Zanimalo nas je koliko je ono drugo mjesto s lanjskog Svjetskog prvenstva Anamariji promijenilo život?
- Apsolutno je sve promijenilo, ponajviše što se tiče financiranja ali i mirnoće u glavi da mogu i dalje raditi što volim najviše na svijetu. Sponzora nemam ali sam ugovorna pričuvnica u Hrvatskoj vojsci, dobijam gradsku stipendiju u Zagrebu i državnu stipendiju. Skupi se preko 1000 eura.
Je li to dovoljno za nekoga tko se bavi tako teškim sportom?
- Roditelji i dalje uskaču. Želim to raditi na najvećoj razini a ja sam na razini da nijanse odlučuju hoću li osvojiti medalju ili ne. Sve je podređeno kajaku - istaknula je Govorčinović.
Nekako slično njoj, po pitanju plasmana, osjećala se i kanuistica Vanesa Tot. Nakon što je dan prije bila peta u utrci na 200 metara, ponovila j taj plasman i u utrci na 500 metara.
- Dala sam sve od sebe a nekada to nije dovoljno za medalju. Ovo je bilo jedno iskustvo više. Prije dvije godine sam bila dva puta šesta a sada sam dva puta peta - požalila se djevojka koja je na prošlogodišnjem Prvenstvu Europe osvojila dvije bronce.
Ovaj put nije bila tako uspješna, ali je ginula pa se tako, nakon prolaska ciljne ravnine, i prevrnula pa ju je spasilački čamac "šlepao" do obale.
- Kada daješ sve od sebe onda je to krš i lom. Noge su mi otkazale pa sam izgubila i ravnotežu.
No, Vanesa nije izgubila volju i sve će učiniti da se plasira na Olimpijske igre, baš kao i kolegica joj Anamarija.
- Prvi kvalifikacijski kriterij bit će ovogodišnje Svjetsko prvenstvo s kojeg će prvih šest izboriti olimpijsku vizu. Druga prilika bit će u svibnju sljedeće sezone, na europskim kvalifikacijama a nakon toga će se održati i svjetske kvalifikacije s kojih će u Pariz samo pobjednica - pojasnila je Govorčinović.
- U mojoj disciplini će na Olimpijske igre prvih pet. Ja sam ovdje pokazala da sam među pet najboljih u Europi. Bila sam sekundu i pol iza najbrže što je jako mala razlika s obzirom na to da smo u ženskom kanuu - ispričala je Tot.