S posebnim emocijama otputovao sam u Cardiff, posebice nakon izvedbe vatrenih na Poljudu. No, gostovanje u Walesu počelo je posebno traumatično za potpisnika ovih redaka.
Nakon sto sam se smjestio u hotelu u samom centru grada, iz sobe sam se htio spustiti u predvorje. No, spuštanje tri kata niže trajalo je 45 minuta jer sam, zajedno sa simpatičnim bračnim parom ostao u liftu.
Spašeni smo tek nakon intervencije vatrogasaca.
Poseban je osjećaj ugledati potpuno nepoznate ljude koji su uspjeli otvoriti vrata lifta. Zanimljivo kako se čovjek u takvoj situaciji vrlo brzo zbliži s potpunim strancima. S Britancem Andyjem i njegovom simpatičnom suprugom, kojoj sam nažalost zaboravio ime, prošao sam povijest europskih i svjetskih nogometnih prvenstava zadnjih tridesetak godina.
Andy se sjeća savršeno generacije vatrenih s Eura u Engleskoj 1996. godine. Nabrojio je gotovo cijeli našu generaciju vatrenih iz Francuske 1998. godine. Nasmijao ga je moj poziv prijateljima iz lifta, koji su se samo nasmijali na situaciju u kojoj smo se našli...
- Sjajni su prijatelji, valjda ćemo stići na utakmicu sutradan - šalio se Andy.
A prijatelj Ivan ležerno je odjurio na rebarca u obližnji pub. Srećom, sve je završilo smijehom, a simpatični engleski par obećao je doći u Hrvatsku.
- Nemojte da vam ovo pokvari prvi dolazak u Cardiff, Hrvatska će pobijediti - nasmijao se Andy.
Nije mi bilo do“smijanja”.
Ipak, menadžer hotela pokazao se kao korektan čovjek koji razumije što znače dobri odnosi s gostima i dobre preporuke.
U znak isprike ponudio mi je spavanje u hotelu potpuno besplatno, a uplaćeni novac za sobu su mi vratili.
>>> Pogledajte konferenciju za medije izbornika Zlatka Dalića
Jako lijepo i interesantno.