Yuri Cortez s obitelji je u petak sletio u Zagreb pa krenuo na sedmodnevni odmor u Hrvatskoj, na koji je stigao na poziv Hrvatske turističke zajednice. Poziv mu je stigao nakon nezaboravnog trenutka u polufinalu Svjetskog prvenstva u kojem su ga hrvatski reprezentativci srušili slavivši gol Marija Mandžukića u produžetku utakmice s Englezima.
– Mandžukić je prvi došao do mene, pa Pivarić i uspio sam to snimiti – priča nam o trenutku koji neće zaboraviti 53-godišnji Salvadorac s prebivalištem u Meksiku, gdje je voditelj meksičkog dopisništva AFP-a.
– Vrlo emotivan moment, povijesni trenutak za Hrvatsku. Jako mi je drago što me sam bio dio tog trenutka i što sam ga mogao ovjekovječiti – nastavlja Cortez koji je nakon tog slavlja vrlo popularan u Hrvatskoj.
– Sviđa me što moje fotografije sada lajkaju ljudi iz Hrvatske, pišu u komentarima: ''Dobrodošao kralju''. Te reakcije me jako vesele.
Međutim, nakon prvenstva službenih kontakata s hrvatskim reprezentativcima i ljudima iz HNS-a nije bilo.
– Kontakata nakon polufinala nije bilo, no ovih dana trebao bih upoznati neke ljude iz Saveza. Istaknuo bih da mi se na društvenim mrežama javio Josip Pivarić koji mi je zaželio dobrodošlicu u Hrvatsku. Osim toga drugih kontakata nije bilo.
Cortez ne skriva oduševljenje hrvatskim nogometašima ni dva mjeseca nakon prvenstva.
– Veliki sam navijač Barcelone, pa mi je zbog toga najdraži hrvatski igrač Ivan Rakitić. No nakon što sam vidio igru hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, da Hrvatska igra kao momčad, to me se dojmilo i stvarno mi se sviđaju. Svi ti igrači razumiju se kao momčad, to sam posebno primijetio. Pivarić, Mandžukić, Rakitić, svi su odlični igrači, odlično se razumiju kao momčad.
Nije nam spomenuo Luku Modrića, pa smo priupitali je li mu draži Modrić ili najbolji igrač njegova najbolja kluba – Lionel Messi. Nije dvojio...
– Modrić, više mi se sviđa kao osoba.
Posjet Hrvatskoj započeo je u Zagrebu.
– Iznenadio me broj ljudi koji su se pojavili na konferenciji za novinare po dolasku ovdje, nisam znao da vlada toliki interes.
Prvog dana stigao je prošetati starom jezgrom Zagreba.
– Jako mi se sviđa, baš sam oduševljen.
Cortez će u nedjelju biti u Dubrovniku, nakon čega bi trebao još obići Split, Šibenik, Zadar, Opatiju, Rovinj, Pulu
– Zanimaju me mjesta gdje su rođeni vaši reprezentativci, želim se upoznati s povijesti sredina gdje su stasali vatreni.
Nije mu slika iz polufinala Svjetskog prvenstva donijela samo simpatije u Hrvatskoj, puno je poznatiji sada i kod kuće.
– Već 12 godina radim izvan domovine, tako da me mnogi u Salvadoru nisu ni znali, tek sam sada zapravo postao poznat. Poznavali su me ljudi, ali nisu znali moj put, sad ih zanima što radim, kakva mi je karijera – kazuje nam Yuri pa posebno ističe:
– Mnogi mladi me sada traže za savjet i kažu mi da sam im inspiracija.
Ovaj 53-godišnjak u profesionalnoj karijeri nije pratio samo sportska natjecanja, već je fotografirao i prirodne katastrofe, humanitarne krize, a prošao je mnoga ratišta diljem svijeta.
– Imao sam priliku biti u raznim sukobima, svako iskustvo je drukčije, tamo se stalno osjeća strah, tjeskoba, teško je fotografirati toliko boli. Morate razumjeti da su to često neravnomjerne situacije, gdje nema neke sredine. Teško mi je vidjeti toliko patnje civilnog stanovništva.
Novinarskom karijerom bavi se već 27 godina, a kada ga pitamo za najteži trenutak, ne dvoji...
– Generalno su mi ratovi najteži. Istaknuo bih rat na Kostariki, kao i u Iraku, gdje je eksplodirala bomba i raznijela dosta ljudi – priča nam Yuri pa dodaje:
– Najgore je bilo kad sam doživio da su mi kolege poginuli dok smo zajedno radili. Bio je to sukob u kojem sam izgubio kolegu s televizije iz Španjolske te kolegicu iz Francuske. Bilo je i ranjenih kolega.
Prebacili smo se na vedrije trenutke, gdje Cortez posebno ističe jedan koji, poput onog u Rusiji, nikad neće zaboraviti.
– Proslava kraja građanskog rata u domovini, jer još sam bio mlad kad je počeo, bio je mi je to sigurno najdraži trenutak.
U Hrvatskoj je prvi put, no otkriva da je i prije želio doći ovamo.
– Za Hrvatsku sam, naravno, čuo i prije, još za vrijeme rata '90-ih. Već tada sam htio doći tu kao fotoreporter. Pratio sam u novinama stalno što se događa.
Često se ističe da su sportaši najbolji primjer Hrvatske, a potvrđuju nam to i Cortezove riječi za kraj.
– Poslije sam, naravno, pratio hrvatske sportaše, znam za Davora Šukera. I u Brazilu je pratio hrvatske sportaše i njihovu utakmicu.
Hrvatski nogometaši oduševili su ga u Rusiji, nadajmo se da će tako probranim riječima pričati i nakon ovih sedam dana u Lijepoj Našoj.
Svaka čast legendo i mi to želimo