Prvi od četiri El Clasica je iza nas, a sportski tjednik Max donosi zanimljivu priču o korijenima ponajvećeg rivalstva u svijetu sporta.
Real je klub iz glavnog grada Madrida i regije Kastilje, koja u španjolskim okvirima zauzima vladajuće mjesto. Barcelona je metropola Katalonije, industrijsko-turistički razvijene i europski nastrojene autonomne provincije koja podsjeća na Hrvatsku u sklopu Jugoslavije. A sraz Real – Barcelona civilizirani je oblik sportsko-etničko-političkog rata od kojeg ipak svi imaju koristi.
Barcelonu prati slogan "mes que un club" (više od kluba) iz vremena Francove diktature (1939. – 1975.). U tom je razdoblju veliki vožd zabranio službenu upotrebu katalonskog jezika i zastave, pa su jedina javna mjesta gdje se smjelo vikati i psovati na katalonskom bili Barcini stadioni – Les Corts te od 1957. Nou Camp. I danas, u demokratskoj Španjolskoj, FC Barcelonu smatraju reprezentacijom, ministarstvom vanjskih poslova i vojskom Katalonije. Francova fašistička vojska 1939. srušila legalno izabranu republiku Kataloniju. A među Francovim vojnicima koji su umarširali u Barcelonu bio i tada čuveni sportaš Santiago Bernabeu, prethodno igrač, a poslije ključna ličnost u Realovoj povijesti. Realov je uspon počeo nakon spora oko Argentinca Alfreda Di Stefana, najjačeg igrača pedesetih godina. Barcelona je dogovorila njegov dolazak, genij je doputovao u Kataloniju na svečano predstavljanje, no Real ga je pravnim smicalicama preoteo te počeo trofejnu eru. Kad je jedne jesenje večeri 1975. objavljeno da je Franco preminuo, slučajno je u tijeku bila utakmica na Nou Campu, koji je postao poprište narodnog slavlja!
a Kad su 2004. na vlast opet došli socijalisti, predvođeni Zapaterom, prvim premijerom koji navija za Barcelonu, u sedam sezona Katalonci su osvojili 13 trofeja, a Real četiri! Puka slučajnost... Real i Barca klubovi su s najvećim godišnjim prihodima, ali Real duguje 543 milijuna eura, 100 milijuna više od svog godišnjeg proračuna, a Barca 489 milijuna, 50 milijuna više od proračuna.