Iza Drage Gabrića dva su tjedna životne drame. Tog 23. svibnja, kada je u BMW-u X6 proletio kroz ogradu na autocesti kod Biskog, Drago se ne sjeća. Dva tjedna nakon nesreće primio nas je na odjelu neurokirurgije, na intenzivnoj njezi. Drago odlično izgleda, na zaglavlju kreveta zavezan mu je Hajdukov šal, odjeven je u majicu koju su mu poklonili navijači bijelih i na kojoj piše "Najvjerniji".
– Ničega vezanog uz nesreću se ne sjećam. Pokušavam se sjetiti, zavrtjeti sve to u glavi, ali jednostavno ne ide. Ne sjećam se ni što se događalo dan prije – govori Drago o tom kišnom danu i nesreći koja je senzibilizirala hrvatsku javnost.
Pet dana nakon nesreće počeo se polako buditi iz kome. Trajalo je to nekoliko dana. Gabrićevo stanje praćeno je iz sata u sat, iz minute u minutu. Uz obitelj, u posjet su mu dolazili suigrači iz Hajduka, reprezentacije, prijatelji... Liječnici su govorili da ih Drago čuje, da mu se obraćaju.
– Samo se sjećam mamurluka, moj otac Tonči bio je uz mene. Bio je stalno tu, to znam. U takvoj situaciji, svjesni da ste prepušteni sami sebi, molite Boga i čekate svjetlo na kraju tunela – prisjeća se Drago tih trenutaka.
Gabrić sada napušta splitsku bolnicu, što znači da je njegovo stanje izvrsno. U utorak ujutro bit će prebačen u Krapinske Toplice i započinje proces rehabilitacije. Prema liječničkim prognozama, taj proces mogao bi trajati više mjeseci.
– Nije važno koliko će trajati. Imam volju, ona me nikada nije napustila – čvrstim će glasom Drago.
>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista u utorak! <<
molio si ti boga,ma nije tebe bog spasio majmuncino, nego ti doktori u bolnici, da nije bilo njih pored toga tvoga boga vec bi ti bio dva metra pod zamljom. i dje ti je bog bio kad si jurcookoloi mogo ubit nekoga,onda bas nesto nisi zazivo boga